Ženska mirovna grupa feminističko - antimilitarističke orijentacije

O rezoluciji UN 1325


Pitanja i odgovori

Zašto je važno da žene učestvuju u mirovnim pregovorima?

Žene čine više od polovine svetske populacije. Sa demokratskog gledišta, bilo bi logično da žene žene učestvuju u mirovnim pregovorima u ratu zhvaćenim područjima. Danas, obzirom da društvom vladaju uglavnom muškarci, žene nisu uključene. Mirovni pregovori su, ipak, prvi korak ka post-konfliktnom društvu, a žene trebaju biti deo procesa kreiranja budućnosti.

Tokom rata, muškarci su uključeni u borbu, dok se žene brinu za opstanak porodice. Žene znaju šta je neophodno za održivost društva. Vođe koje uvode zemlju konflikt moraju biti uključeni u pregovore o prekidu vatre, međutim, oni nisu dovoljno osposobljeni za pregovore o dugoročnim mirovnim rešenjima za njihovo društvo.

Zašto su žene podobnije za mirovne sporazume od muškaraca?

Snoseći odgovornost za svakodnevno održanje života tokom rata, žene žene razvijaju jedinstvena iskustva i znaju šta je neophodno za izgradnju funkcionalnog društva. Tokom sukoba, žene pokušavaju održati odnose sa ženama pripadnicama druge strane u sukobu. Takođe, one često prve uspevaju da se susretnu sa ženama na drugoj strani nakon potpisivanja sporazuma o prekidu vatre. One imaju viziju društva u kome vlada mir. Vođe koje inicitaju ratove nisu najpogodnije osobe za izgradnju mira, koji je više od samog prekida sukoba, to je potpuno novi i različit projekt. U ovom slučaju žene su u velikoj prednosti, obzirom da imaju drugačiji pogled na konflikte od muškaraca na vlasti.

Zašto su žene naročito ranjive u ratu?

U savremenim ratovima, civili su centralna meta. Vojnici uglavnom imaju zaštitu od sofisticiranog oružja, ljudi kažu da je najbolji način da se preživi rat biti vojnik. Danas, mnogi ratovi su usmereni protiv civila kroz etnička čišćenja i uništavanje civilne populacije. Borbe se odvijaju u gradovima i selima u kojima ljudi žive. Žene, deca i stari su pogođeni etničkim čišćenjem, dok su muškarci izvan toga boreci se na ratištu.

Šta se može učiniti koko bi se sagledale posebne potrebe žena tokom i posle rata?

U izbegličkim kampovima žene su veoma ranjive i često zlostavljane. Važno je da žene i deca budu zaštićeni. Žene imaju posebne potrebe prema održavanju lične hugijene. Potrebno im je odvojeno, dobro osvetljeno mesto za pranje kao i održavanje higijene njihove dece kako bi sprečile infekcije. Kada se šalje pomoć za izbegličke kampove, važno je da ona uključuje i higijenske uloške, na primer.

Tokom etničkih čišćenja silovanja su često deo ratne taktike koja ima za cilj bilo rađanje deca koja će pripadati određenpj etničkoj grupi, ili kako bi se muškarcima ratnicima dokazalo da nisu u stanju da zaštite svoje žene. Silovanja su ozbiljan zločin protiv čovečnosti i zabranjena su međunarodnim zakonom. Ali ipak se dešavaju. Žene žrtve ratnih silovanja ili drugih traumatskih iskustava trebaju pomoć u prevazilaženju trauma kako bi izbegle dugoročne psihičke probleme. U mnogim kulturama silovanje se doživljava kao sramotno i njegove žrtve bivaju izopštene iz društva.

Nakon rata, mnoge žene ostaju udovice ili samohrane majke. Često su njihovi domovi razoreni. Potrebna im je pomoć kako bi nastavile svoj život, ponovo izgradile svoje kuće i obučile se za poslove kroz koje bi bile u stanju izdržavati svoju porodicu. Ženama se uglavnom ne nude deficitarni poslovi u ratom zahvaćenim društvima, obzirom da se te pozicije čuvaju za demobilisane borce. Udovicama bi se trebala dati prednost kod zapošljavanja, obzirom da su im neophodni prihodi za izdržavanje dece.

Zašto su potrebne posebne konvancije i rezolucije za žene?

UN Deklaracija o Ljudskim Pravima iz 1948 je osnova međunarodnim sporazumima o ljudskim pravima. Kako vreme prolazi, postaje očito da ovaj instrument ne tretira žene i muškarce na jednak način, te da mu nedostaju mere kojima bi se žene štitile od diskriminacije. Deklaracija ne garantuje ženama pravo glasa, niti pravo na posedovanje imovine, te ne postoji zaštita protiv diskriminacije na radnom mestu. Niti postoji zaštita protiv zlostavljanja, kao što su silovanja, genitalne mutilacije ili spaljivanja udovica. Na staromodnom jeziku deklaracije, kaže se da ljudi treba da žive zajedno u " bratskom duhu", što eksplicitno isključuje žene. Obzirom na ove nedostatke, Deklaracija treba biti unapređena u odnosu na gender jednakopravnost.

Šta je ženska konvencija?

1946. UN je imenovao komisiju kako bi pokazao da su ljudska prava takođe i ženska prava. 1979 godine, Generalna Skupština UN-a je usvojila Konvenciju o eliminaciji svih oblika diskriminacije nad ženama (CEDAW), s ciljem ukidanja diskriminacije nad ženama. 170 zemalja su ratificirale konvenciju i postale legalno vezane za njen sadržaj. Poseban komitet je uspostavljen kako bi pratio implementaciju CEDAW konvencije, a svaka potpisnica dužna je sačiniti godišnji izveštaj o svojim postignućima u izvršavanju obaveza prema CEDAW konvenciji.

Šta je rezolucija veća sigurnosti?

Rezolucija je sporazum između zemalja članica UN-a o tome kako da deluju prema određenim problemima. Kada se Rezolucija usvoji, to znači da se određena pitanja dodaju u UN agendu, te da su zemlje dužne da se sa njima slože. Građanstvo može zahtevati od svojih vlada ili vlada drugih država da prihvate Rezoluciju. Rezolucija Veća Sigurnosti je legalna obaveza za sve zemlje članice koje su dužne da izveštavaju o ispunjenju obaveza propisanih Rezolucijom.

Kako se kažnjava država koja krši Rezoluciju Veća Sigurnosti?

Zemlja koja krši Rezoluciju gubi ugled unutar UN-a, te je moguće da joj se ospori učešće u važnim zajedničkim delovanjima unutar UN sistema. Postoji i mogućnost uvođenja i različitih sankcija protiv zemalja u slučaju kršenja Rezolucija. U određenim slučajevima moguće su i vojne intervancije. Da li će se mogućnosti uvođenja sankcija iskoristiti, zavisi o političkoj volji članica UN-a, posebno zamalja članica Veća Sigurnosti.

(Izvor: Kvinna till Kvinna www.iktk.se/english-prevod Žene Ženama)


Štampa   El. pošta