PRIČA O NEVIDLJIVOM GRADU

Dvadesetšesticom od Dorćola do Jerkovića
Objavljeno: Čet, 11. 12. 2008. 13:45

Povodom 10. decembra, Međunarodnog dana ljudskih prava, beogradski Dah teatar je u busu na liniji 26, jednoj od najfrekventnijih u gradu, organizovao performans „Nevidljivi grad”, sentimentalnu povest o gradu koji je uvek privlačio različitosti. Reporterka e-novina ne pamti uzbudljiviju vožnju dvadesetšesticom!


Među putnicima u busu 26 bila je i Vesna Pešić

Piše: Lidija Franović
Jedno od osnovnih ljudskih prava, na koje smo zaboravili u ovim godinama ne življenja, već preživljavanja jeste pravo i na dostojanstvenu vožnju prevozom, posebno onim svakodnevnim, gradskim. Pravo da te niko od putnika ne gura, hvata, psuje, da te vozač ne kažnjava svojim užasnim muzičkim ukusom, ne grdi i ne izbacuje iz busa jer mu je zamereno što puši... Pravo da se sedi na čistom sedištu, a ne onom koje je obrisano krpom kojom je brisan i pod. Pravo da se ne gledaju šovinističke nalepnice, tipa one koja poručuje da Srbija pripada samo Srbima, kakva je mogla da se vidi u jednoj privatnoj šezdesetpetici.
Na početku putovanja ulicama nevidljivog grada, dok je Staša Zajović, koordinatorka Žena u crnom, delila letke sa informacijama o ljudskim pravima, putnici su mogli saznati koji sve narodi su u

Valjevo dobilo Ulicu ljudskih prava

Međunarodni dan ljudskih prava, 10. decembar, obeležen je u Valjevu otvaranjem Ulice ljudskih prava.
U Tehničkoj školi održana je tribina sa temom Ljudska prava - Da li su i deca ljudi?, na kojoj su učestvovale zamenica zaštitnika građana Tamara Lukšić-Orlandić i viša savetnica za prava deteta u Službi zaštitnika građana Srbije Nataša Jović. Odgovarajući na pitanja đaka Tehničke škole, zamenica zaštitnika je kazala da je ombudsman do sada dobio oko 40 pritužbi roditelja i dece i dodala da će tih pritužbi verovatno biti više kako bude sazrevala svest o ulozi zaštitnika građana. Pre tribine prikazan je film Ljudski zahtevi, čija je poruka da je „individua mesto gde počinju ljudska prava”.

prošlosti naseljavali „beli grad” , „raskrsnicu vetrova i svetova”, čuti zvuke jevrejske sefardske muzike, mađarske, slovačke, romske, zatim nešto moderniji rep zvuk sa raznim rečima stranog porekla koje su ušle u svakodnevni srpski jezik. Takođe, i upoznati se sa pričom o dorćolskim Jevrejima, koji su slavili svoje praznike zajedno sa svojim komšijama Romima, Srbima, Turcima, Cincarima; Rusima koji su došli nakon Oktobarske revolucije i ostavili veliki trag u arhitekturi, umetnosti. Među njima je bila i balerina Nina Kiršanova, zaslužna za razvoj baleta u Srbiji. Podsetiti se Zuzane Halupove, velike slikarke naive iz Kovačice i takođe našeg velikog glumca Bekima Fehmijua, dok glumac Dah teatra čita deo iz knjige „Blistavo i strašno”, u kojoj on priča o svojoj braći i sestrama.

„Ljudsko dostojanstvo je neprikosnoveno i svako od nas ima obavezu da ga brani”, rečenica je koja je često ponavljana tokom vožnje. Organizovan je i kviz sa pitanjima o borcima za ljudska prava u Srbiji. Prisutni su mogli saznati ko su bili Jelena Šantić, balerina i jedan od osnivača Centra za antiratnu akciju, novinar Stojan Cerović, antropološkinja Žarana Papić, baletan Dejan Nebrigić, prvi javno deklarisani gej u Srbiji, mirovne aktivistkinje Neda Božinović i Jelka Kljajić-Imširović, spisateljica Biljana Jovanović.
„Protiv zatvaranja u vlastite granice”, poruka je koja je naročito ostala u sećanju reporterki e-novina, koja je uživala u pozitivnoj atmosferi i ritmovima raznih tradicionalnih muzika koji pozivaju na igru, otvorenost, širine...