Solidarne majke za mir

Susret ženske solidarnosti

Beograd, 21, 22. i 23. april 2015.

U ovom susretu ženske solidarnosti učestvovale su:
Nura Mustafić i Refija Hadibulić – Bajramovići/Srebrenica
Suvada Selimović – Đulići/Zvornik
Jelena Baketa – Vukovar
Rosa Jakovljević i Vesna Isailović, Bela Reka kod Šapca
Aktivistkinje ŽuC-a

21. april - organizovani dolazak prijateljica iz Bajramovića, Đulića, Vukovara, Bele Reke u ponedeljak (21.april) u kasnim popodnevnim satima; druženje, razgovo, zajednička večera.

22. april – prepodne je organizovan izlet u Zemun: zajednička šetnja Dunavskim kejom, obilazak grada, ručak u ‘Starom šlepu’. Pridružile su se i aktivistkinje ŽuC-a (Barči, Ljilja, Violeta, Staša, Zinaida, Lina, Slavica, Marija V., Marija Aranđelović) i Danijela, aktivistkinja ženske romske grupe ‘Ternipe’ iz Pirota.

22. april – Susret sa aktivistkinjama ŽuC-a i aktivistima mirovne akcije “Mirovni biciklizam” (u okviru obeležavanja 20 godišnjice genocida u Srebrenici). Ovom susretu prisustvovale su 22 osobe: pored gošći (6), učestvovali su aktivisti/kinje: Saveza antifašista, Ženske mirovne grupe iz Pančeva, ŽuC-ovke. Žene iz Srebrenice, Vukovara, Đulića, Bele Reke govorile su o svojim ratnim iskustvima, traganju za nestalim članovima porodice, o značaju odnosa sa ŽuC-om. Aktivisti “Mirovnog biciklizma” upoznali su prisutne o planovima za akciju ove godine, značaju te akcije, brojnim problemima...

22. april – Susret uveče u prostorijama ŽuC-a sa Natašom Kandić, Lulom Mikijelj, Nedimom Sejdinovićem i Duškom iz Novog Sada (Nezavisno udruženje novinara Vojvodine).

23. april – Odlazak na komemoraciju u 2.06h pred RTS-om, solidarna podrška, saosećanje sa Žankom Stojanović povodom 16 godišnjice ubistva Žankinog sina Nebojše Stojanovića, koji je 23. aprila 1999. zajedno sa 15 svojih kolega godine ubijen u bombardovanju RTS-a. Zajedno sa gošćama su bile aktivistkinje ŽuC-a (Lina, Barči, Violeta, Ljilja, Slavica), Nataša Kandić, Danijela iz Pirota. Događaj je bio izuzetno važan i na emotivno-moralnom nivou, ali i političkom. U ime porodice ubijenih Miroslav Medić je odmah na početku obraćanja kazao: „ Želeo bih da se zahvalim svima koji su došli, posebno ’Ženama u crnom’ koje su organizovale dolazak Majki iz Srebrenice, Vukovara i Zvornika i Rose Jakovljević, majke ubijenog gardiste u Topčideru“. Ova informacija je preneta u svim tv emisijama odmah te večeri.

23. april – Radni sastanak u ŽuC-u u vezi sa Ženskim sudom u Sarajevu (7.-10. maj 2015.). Svedokinje na ŽS su: Jelena, Suvada, Nura i eventualno Rosa. Dogovarale smo se o pripremama za učešće, o značaju tog učešća.

23. april – Prisustvo komemoraciji 14:06 pred RTS-om, učestvovale gošće, aktivisti/kinje ŽuC-a (Ljilja, Barči, Miodrag, Goran, Miloš, Maša, Staša, Lina, Mara, Violeta...).

23. april - Kraći razgovor- evaluacija u kojoj su gošće iznele svoje utiske o susretu. Sve su istakle značaj učešća u komemoraciji (‘Drago nam je što smo bile tamo, što smo iskazale podršku, što su mediji o tome prenijeli...’; ‘Veoma je važno što je pomenut ŽuC jer mediji nikad ne govore o solidarnosti ŽuC-a sa srspkim žrtvama’.

Gošće su iznele i svoje predloge za sledeći sastanak koji će se održati u drugoj polovini septembra:
• Susret može da se održi i radnim danima (utorak, sreda, četvrtak) a ne samo vikendom,
• Susret treba da se organizuje izvan grada, u nekom lepom okruženju, naprimer u nekoj banji sa bazenom (Banja Vrujci),
• Da susret bude niskog intenziteta (‘bez trčanja’),
• Da bude više prostora za razgovor...

Predlog Aleksandra Sekulovića (24. april):
• “Da se izda saopštenje sa ženama Srebrenice kojim će se suprotstaviti dolasku T. Nikolića sve dok se on javno ne odrekne titule četničkog vojvode. Budući da T. Nikolić ima nameru da ode u Srebrenicu kako bi posle mogao, zajedno sa Dodikom, šeta po Bratuncu i ostalim ‘srpskim gborljima’ i diže temperature. Zato mislim da njegov eventualni dolazak u Srebrenicu treba svakako sprečiti”.

Priredila: Staša Zajović