Kampanje i koalicije

Zajedno sa drugim mrežama i nevladinim organizacijama, Žene u crnom su tokom 2005. i 2006. pokrenule:
G8: Grupa NVO iz Beograda koja se zalaže za odgovornost za rat i ratne zločine, za kažnjivost zločina, primenu tranzicione pravde, itd.
Koaliciju za laičku državu: pokrenuta je zajedno sa još četiri NVO-a iz Beograda, uz podršku desetine NVO-a iz cele Srbije; koalicija je organizovana protiv Zakona o crkvama i verskim zajednicama, protiv klerikalizacije društva, a za očuvanje laičkog karaktera države (odvojenost crkve od države).
Žensku mirovnu koaliciju: čine je Ženska mreža Kosova i Mreža Žena u crnom Srbije. Zalaže se za učešće žena u mirovnim procesima i pregovorima, za primenu Rezolucije 1325/2000 SB UN, za pravedan i stabilan mir. Koalicija održava stalne kontakte i organizuje zajedničke aktivnosti.
Ženski lobi za mir, bezbednost i pravdu u Jugoistočnoj Evropi: čine ga aktivistkinje civilnog društva i demokratskih političkih partija iz regije Balkana. Zalaže se za unapređenje mira, bezbednosti i stabilnosti u Jugoistočnoj Evropi.
Feminističku koaliciju: zajedno sa još četiri grupe iz Beograda dogovara aktivnosti, posebno izradu zajedničkih dokumenata za sesije CEDAW (Convention on the Elimination of All Forms of Discrimination against Women – Konvencija o eliminaciji svih oblika diskriminacije nad ženama).
Kampanje: od početka organizujemo samostalno ili sa drugim grupama kampanje. Tokom 2005. i 2006. pokrenule smo šest kampanja i zakonodavnih inicijativa, i to za: ukidanje vojnog roka, protiv rastućeg antisemitizma u Srbiji; za kažnjivost ratnih zločina i saradnju sa Haškim tribunalom; za ukidanje Zakona o finansijskoj pomoći haškim optuženicima i njihovim porodicama; za implementaciju Rezolucije 1325/2000 SB UN; za usvajanje rezolucije ‘Žene, mir, bezbednost’; protiv Zakona o crkvama i verskim zajednicama.

Zajedno sa drugim mrežama i nevladinim organizacijama, Žene u crnom su tokom 2005. i 2006. pokrenule:
G8: Grupa NVO iz Beograda koja se zalaže za odgovornost za rat i ratne zločine, za kažnjivost zločina, primenu tranzicione pravde, itd.
Koaliciju za laičku državu: pokrenuta je zajedno sa još četiri NVO-a iz Beograda, uz podršku desetine NVO-a iz cele Srbije; koalicija je organizovana protiv Zakona o crkvama i verskim zajednicama, protiv klerikalizacije društva, a za očuvanje laičkog karaktera države (odvojenost crkve od države).
Žensku mirovnu koaliciju: čine je Ženska mreža Kosova i Mreža Žena u crnom Srbije. Zalaže se za učešće žena u mirovnim procesima i pregovorima, za primenu Rezolucije 1325/2000 SB UN, za pravedan i stabilan mir. Koalicija održava stalne kontakte i organizuje zajedničke aktivnosti.
Ženski lobi za mir, bezbednost i pravdu u Jugoistočnoj Evropi: čine ga aktivistkinje civilnog društva i demokratskih političkih partija iz regije Balkana. Zalaže se za unapređenje mira, bezbednosti i stabilnosti u Jugoistočnoj Evropi.
Feminističku koaliciju: zajedno sa još četiri grupe iz Beograda dogovara aktivnosti, posebno izradu zajedničkih dokumenata za sesije CEDAW (Convention on the Elimination of All Forms of Discrimination against Women – Konvencija o eliminaciji svih oblika diskriminacije nad ženama).
Kampanje: od početka organizujemo samostalno ili sa drugim grupama kampanje. Tokom 2005. i 2006. pokrenule smo šest kampanja i zakonodavnih inicijativa, i to za: ukidanje vojnog roka, protiv rastućeg antisemitizma u Srbiji; za kažnjivost ratnih zločina i saradnju sa Haškim tribunalom; za ukidanje Zakona o finansijskoj pomoći haškim optuženicima i njihovim porodicama; za implementaciju Rezolucije 1325/2000 SB UN; za usvajanje rezolucije ‘Žene, mir, bezbednost’; protiv Zakona o crkvama i verskim zajednicama.


ŽENE PITAJU

Povodom 15 godina od početka rata, nezakonitih nasilnih mobilizacija, agresija i zločina protiv mira, obraćamo se nadležnim institucijama i javnosti.
Nakon svakog rata svode se bilansi.U vreme režima S. Miloševića nisu izneti podaci o ratnim zločinima počinjenim u naše ime u Srbiji i van Srbije. Zahtevamo da se obelodani istina i da se sa tih podataka skine pečat vojne tajne.
Tek iznošenjem istine o svim zločinima počinjenim u naše ime, kažnjavanjem svih kreatora, nalogodavaca i izvršilaca zlodela i zločina protiv mira, sadašnje vlasti će početi da se oslobađaju tereta prošlosti.
Znamo da je Srbija bila u ratu. Ukoliko se ne saznaju činjenice o ratu, u Srbiji će i dalje preovladavati klima koja je dovela do rata, u Srbiji će i dalje tinjati opasnost od novih ratova i sukoba.

Zašto ovu akciju pokreću žene?
Žene su platile ogromnu cenu rata.
Žene su se najviše brinule o žrtvama rata, izbeglicama, dezerterima.
Žene su se prve pobunile protiv rata.
Žene su bile najaktivnije u rušenju diktatorskog režima.

Danas su žene koje traže raskid sa zločinačkom prošlošću izložene demonizovanju i javnim pozivima na linč.

PITAMO:

Koliko je bilo civilnih žrtava u ratovima 1991-1999?
Koliko regruta/vojnika je poginulo u ratovima ?
Koliki je broj žrtava u masovnim grobnicama u Srbiji?
Koliki je broj invalida?
Koliki je broj izbeglica?
Koliko je bilo dobrovoljaca iz Srbije na ratištima bivše Jugoslavije?
Koliko je muškaraca u Srbiji bilo nasilno mobilisano?
Koliki se procenat rezervista nije odazivao na pozive za mobilizaciju i koliko se rezervista skrivalo radi izbegavanja vojne obaveze?
Koliko je muškaraca odgovaralo pred vojnim sudovima za neodazivanje na nezakonitu mobilizaciju ili bekstvo sa ratišta?
Koliko je muškaraca bilo prekršajno gonjeno iz istih razloga?
Koliko je bilo pobuna rezervista u Srbiji?
Koliko je muškaraca, uglavnom mladih, napustilo zemlju da ne bi
išli u rat?
Koliko je izbeglica u Srbiji bilo mobilisano protivno svim međunarodnim konvencijama, a po spiskovima koje su MUP-u Srbije dostavljali Crveni krst i Komesarijat za izbeglice Srbije?

PROPRATNO PISMO

Predsedniku Republike Srbije
Vrhovnom sudu Srbije
Predsedniku Vlade Republike Srbije
Povereniku za informacije Republike Srbije
Ministarstvu odbrane Republike Srbije
Ministarstvu unutrašnjih poslova Republike Srbije
Generalnom inspektoru MUP-a Srbije
Direktoru Zavoda za statistiku Srbije
Crvenom krstu Srbije
Komesarijatu za izbeglice Republike Srbije
Kancelariji UNHCR-a u Beogradu
Kancelariji visokog komesara UN za ljudska prava
Kancelariji OEBS-a u Beogradu
Kancelariji Saveta Evrope u Beogradu

Na osnovu zakonskih propisa o pravu na slobodan pristup informacijama od javnog značaja, a povodom 15. godišnjice našeg delovanja, koje je od samog početka bilo obeleženo javnim nenasilnim otporom ratovima i ratnohuškačkoj politici, dostavljamo vam dokumenat koji je nastao kao rezultat Ženske mirovne inicijative. Očekujemo od vas da nam odgovorite na sledeća pitanja i tako doprinesete da se žene i celokupna javnost Srbije upoznaju sa bilansom politike koja je u presudnoj meri obeležila devedesete godine prošlog veka, a koju i danas mnogi nastoje da rehabilituju ili da relativizuju njen zločinački karakter.

Za Žene u crnom
Staša Zajović

Beograd, 9. oktobar 2006.

Ovome se pridružuje Mreže Žena u crnom Srbije (Babušnica, Bor, Boljevac, Dimitrovgrad, Kikinda, Kragujevac, Kraljevo, Kruševac, Leskovac, Niš, Bečej, Novi Pazar, Pančevo, Pirot, Priboj, Prijepolje, Sjenica, Tutin, Vlasotince, Vranje, Vrbas, Zaječar, Zrenjanin)