Ženska mirovna grupa feminističko - antimilitarističke orijentacije

Pamtimo zločin u Štrpcima 1993-2021!

Žene u crnom u subotu, 27.02.2021. godine organizuju stajanje u crnini i ćutanju u Knez Mihailovoj ulici, ispred Ruskog cara, od 15.48h, povodom godišnjice zločina u Štrpcima.

U subotu, 27. februara 2021. godine, navršava se 28 godina od zločina u Štrpcima, kada su pripadnici Vojske Republike Srpske (VRS), na železničkoj stanici u Štrpcima (BiH), iz voza broj 671. koji je saobraćao na relaciji Beograd–Bar izveli i ubili 20 putnika, civila nesrpske nacionalnosti.

Žrtve ovog zločina su: Esad Kapetanović, Ilijaz Ličin, Fehim Bakija, Šećo Softić, Rifat Husović, Halil Zupčević, Senad Đečević, Jusuf Rastoder, Ismet Babačić, Tomo Buzov, Adem Alomerović, Muhedin Hanić, Safet Preljević, Džafer Topuzović, Rasim Ćorić, Fikret Memović, Fevzija Zeković, Nijazim Kajević, Zvjezdan Zuličić i jedno nepoznato lice. Žrtve su bile iz Srbije i Crne Gore, iz Beograda, Prijepolja, Bijelog Polja i Podgorice. Najstarija žrtva imala je 59, a najmlađa 16 godina.

Do danas su pronađeni posmrtni ostaci samo četiri žrtve. Telo Halila Zupčevića pronađeno je krajem 2009. godine na obali jezera Perućac, a posmrtni ostaci Rasima Ćorića, Jusufa Rastodera i Ilijaza Ličine nađeni su u istom jezeru 2010. godine, dok se za ostalim žrtvama i dalje traga.

Za ovaj zločin do sada su pravnosnažno osuđeni samo Nebojša Ranisavljević i Mićo Jovičić. Nebojša Ranisavljević osuđen je pred Višim sudom u Bijelom Polju (Crna Gora) 2003. godine na kaznu zatvora u trajanju od 15 godina. Mićo Jovičić, protiv koga je vođen postupak pred Sudom Bosne i Hercegovine, priznao je krivicu i osuđen je na kaznu zatvora u trajanju od pet godina.
Za zločin u Štrpcima trenutno su u toku postupci pred sudovima u Bosni i Hercegovini i Srbiji.

Ministarstvo za rad, zapošljavanje, boračka i socijalna pitanja Republike Srbije, iako nadležno za brigu o civilnim žrtvama rata, više godina ignoriše porodice žrtava, od kojih su većina bili državljani Srbije. Zakonski okvir u Srbiji je diskriminatorski, pa članovi porodica žrtava ovog zločina su uskraćeni za prava samo zbog toga što su stradali van teritorije Srbije. Oni ne mogu da dobiju status članova porodica civilnih žrtava rata, iako su bili njeni građani. Taj status bi im omogućio materijalno mesečno obešćećenje. Kroz taj čin država bi na sebe preuzela odgovornost za počinjen zločin.

U Beogradu, 26.02.2021.


Štampa   El. pošta