Izveštaj sa suđenja ubicama Brisa Tatona


April 2010.
Palata pravde
Beograd
Izveštaj napisao Miloš Urošević
O kontekstu ili o državi organizovanog nasilja
Ubistvo Brisa Tatona desilo se u jednom istorijskom trenutku, u okviru jednog konteksta. Taj kontekst jeste državno organizovana politika straha. Taj kontekst jeste državno organizovana klima nekažnjivog nasilja. Taj kontekst jeste državno organizovan prostor rata niskog intenziteta. U tom kontekstu dešavale su se pripreme za beogradsku Paradu ponosa-gay pride. U tom kontekstu ksenofobija i homofobija bile su legitimne. U tom kontekstu takozvani ne državni akteri, a pod kontrolom delova nerasformiranih tajnih službi, zakonima legitimisanim, u vreme Miloševićevog zločinačkog režima, upućivali su pretnje smrću svim drugačijim i različitim. U tom kontekstu divljanja klerofašističkih i kleronacionalističkih desničarskih grupa, koje su sejale ne bezbednost, strah, kontrolu preko tog istog straha, represiju, ubistva su bila podsticana. Ne moramo da razumemo, ali imamo obavezu, možemo to zvati i građanskom odgovornošću, da pamtimo. U gradu u kome se ubistvo desilo, oni su nam poručivali svojim ispisanim parolama: Čekamo vas!, Stop gay parade!, Smrt pederima!, Ubi, ubi pedera! Sećamo se reči lidera pokreta „Obraz”, Mladena Obradovića, upućene u emisiji Insajder, novinarki televizije B92, Brankici Stanković: “Bris Taton je u gradu sedeo sa obeležijima svog fudbalskog kluba i na javnom mestu pokazivao homoseksualne sklonosti!”
U kontekstu klime vanrednog stanja, internalizovane homofobije, ta klima je dovela do otvaranja prostora stanja goreg od zločina u kome ubistvo nevinog francuskog dečaka, ne samo da je bilo moguće, ono je bilo podsticano i ono se i desilo. Etničko čišćenje iz rata preselilo se u naš svakodnevni život.
Optužnica
Optužnica je podignuta 18. januara 2010. godine. Optuženi se terete kao saizvršioci za krivilno delo teško ubistvo, jer je od zadobijenih povreda, koje su oni naneli, Bris Taton, preminuo 29. septembra 2009. godine. Za ovo krivično delo zaprećena je maksimalna kazna zatvora u trajanju od četrdeset godina. Jedan optuženi se tereti za krivično delo Pomoć učiniocu posle izvršenog krivičnog dela.
Tužilaštvo je predložilo da se kao svedoci saslušaju i na glavni pretres pozovu: roditelji pokojnog Brisa Tatona, oštećeni Suzan i Alan Taton, oštećeni Kazedevan Rejmon, Filip Mori, kao i oštećeni Aleksandar Jakoveljević. Takođe, predloženo je da se saslušaju i sledeći svedoci: konobari Igor Dimitrijević i Žarko Milekić, kao i kolporter Nenad Đuričić. Da se saslušaju i zaštićeni svedoci A1 i A2, kao i francuski državljani: Burdonekl Žilijen, Seb Filip i Bentežak Pjer.
Tužilaštvo smatra da su odbrane okrivljenih date što u istrazi, što u policiji, kontradiktorne i da su usmerene na izbegavanje i umanjivanje krivice, da su u suprotnosti sa iskazima saslušanih svedoka.
Navodi iz optužnice: »Okrivljeni su dana 17.09.2009. godine oko 17,40h u Beogradu, u ulici Obilićev venac br.17, kod garaže JKP »Parking servis«, u stanju uračinljivosti, svesni svog dela i njegove protivpravnosti, pri čemu su hteli njegovo izvršenje, pri bezobzirnom nasilničkom ponašanju, lišili života francuskog državljanina oštećenog Taton Sinkler Peter Brisa, tako što su se vođe navijačkih grupa »Grobari jug« FK »Partizan« i to okr. Ivan Grković kao vođa grupe »Iridućibili«, okr. Prelić Đorđe i okr. Marković Ljubomir kao vođa grupe »Alkatraz« i NN lice kao vođa grupe »Rebels«, prethodno dogovorili da organizovano pre utakmice FK »Partizan« - FK »Tuluz«, pronađu navijače gostujućeg francuskog kluba »Tuluz« i fizički ih zajedno kao grupa napadnu, nakon čega pozivaju ostale okrivljene kao i druge NN navijače, te im saopštavaju ovakav dogovor o fizičkom napadu, na koji isti pristaju, nakon čega se okupljaju u Terazijskom parku gde okupljenim navijačima, i to okr. Puzigaća Dejan, deli baklje i palice koje su prethodno nabavili, a okr. Suvajac Vladan i hiruške maske, nakon čega su okr. Grković, okr. Prelić, okr. Marković, okr. Puzigaća u zajedničkoj telefonskoj komunikaciji nastavili da organizuju ovako okupljene okrivljene i ostale okupljene NN navijače, te im koristeći mobilne telefone saopštavaju da se francuski navijači nalaze na Obilićevom vencu u kafeu »Irish pub«, te se u dogovoru dele u više grupa, kako bi iz raličitih pravaca okružili i napali francuske navijače, nakon čega dolaze na lice mesta, te se okupljaju oko stolova navedenog kafea, kada stavljaju hiruške maske na lice, a okr. Tomasvić i kapu-fantomku na glavu, te svi zajedno držeći u rukama upaljene baklje, palice i druge čvrste predmete, a po navedenom dogovoru, napadaju francuske navijače udarajući ih palicama, bakljama, nogama, rukama i drugim čvrstim predmetima. Lome inventar kafića, usled čega francuski navijači počinju da beže a okrivljeni i ostali NN izvršioci sustižu oštećenog Taton Brisa u blizini stepeništa uz javnu garažu i počinju nad njim da vrše bezobzirno nasilje udarajući ga rukama, nogama, drvenim palicama, upaljenim bakljama i drugim čvrstim predmetima, nakon čega ga upotrebom fizičke sile namerno bacaju u prostor između stepeništa i garaže na navedenoj adresi, pa je usled ovakvih radnji okrivljenih i drugih NN navijača oštećeni Taton Bris zadobio povrede opasne po život i to povrede u vidu povrede glave sa dvostrukim prelomom levog jagodičnog luka sa povredom sadržaja lobanjske duplje, povrede vrata i trupa, povredu zida aorte i povrede mekih tkiva gornjih i donjih udova sa prelomima kostiju, usled kojih povreda je preminuo dana 29.09.2009. godine, pri čemu su u tom napadu lake telesne povrede zadobili i oštećeni Filip Mori u vidu razderotine u središnjem delu temenog predela, oštećeni Rejmon Kazedevan u vidu sekotine na desnoj bočnoj strani vrata i sekotinu u predelu desnog ramena i oštećeni Jakovljević Aleksandar u vidu nagnječenja mekih tkiva poglavine desno i povredu u predelu desnog lakta. Na osnovu obdukcionih nalaza proizilazi da je smrt Brisa Tatona nasilna i da je nastupila usled oštećenja za život važnih moždanih centara i pritisaka na vitalne moždane centre od krvi izlivene iz rascepa krvnih sudova u moždano tkivo dejstvom mehaničkog oruđa pri čemu su konstantovane brojne povrede glave i tela, povrede kostiju, prelomi rebara i poprečni prelom slepoočne i kosti levog jagovičnog luka.
Dana 21. aprila u 10h, 2010. godine, u Palati pravde počelo je suđenje četrnaestorici navijača koji su dana 17. septembra 2009. ubili francuskog državljanina Brisa Tatona.
Dvojici optuženih (Dejan Puzigaća, osuđivan i Prelić Đorđe, osuđivan) se sudi u bekstvu, a optuženi Vladimir Bošković se brani sa slobode.
Iz pritvora Okružnog zatvora u Beogradu dovedeni su optuženi: Ljubomir Marković Kića, Ivan Grković, Jovan Karbić, Dragan Tomasović Gagi, Milan Vujović, Branimir Četnik, Vladan Suvajac Suvi, Stefan Veličković Velič, Milan Tarlać Taki, Bojan Matijević, Stepa Petrović, Dejan Stanković Džekson.
Sudskim većem predsedava sutkinja Mirjana Ilić, zastupnica javne optužbe je Gordana Janjićijević, punomoćnik oštećenih Suzan i Alan Taton (roditelji ubijenog Brisa Tatona), advokat Slobodan Ružić.
Odbrane optuženih: navijači – tehničari nasilja i politika poricanja
Ljubomir Marković Kića, građevinski tehničar.
»Krivicu ne priznajem, nisam kriv, nisam počinio to krivično delo, sve iz optužnice je neistina.«
»Ja sam pripadnik grupe navijača Partizana »Alkatraz«, vodim navijanje na južnoj tribini. Tog dana sam bio na Obilićevom vencu da pijem piće, a ne da se tučem. Ne poznajem nikog od ostalih okrivljenih. Sa Đorđem Prelićem sam došao na stadion Partizana da radim koreografiju za utakmicu sa francuskim fudbalskim klubom Tuluz. Odatle smo otišli na Obilićev venac, gde svakodnevno pijem piće. Sedeli smo u kafiću »Jelena« u City pasage-u. Tu smo bili jako kratko kada sam video gužvu u bašti kafića »Irish pub«. Ljudi su počeli da beže, počela je tuča. Ja sam se sklonio da ne bih imao problema sa policijom, jer kad god je neka tuča navijača, mene privode, jer vodim navijanje. Produžio sam ka Knez Mihajlovoj. Žao mi je što se ja povezujem sa time.«
Na pitanja tužiteljice, optuženi je odgovarao: »Prelić mi je dobar drug, kao i ja i on je član navijačke grupe »Alkatraz«. Kada sam video tuču, lica koja su učestvovala u tuči, imala su crne dukseve i hiruške maske. Ljudi su se uplašili kada su videli upaljene baklje.«
Punomoćniku oštećenih, optuženi je rekao: »Ja sam se na Obilićev venac popeo stepeništem iz ulice Maršala Birjuzova i tada sam vidoe desetak francuskih navijača. Oni nisu nosili obeležja. Kasnije sam čuo da su navijači Partizana napali navijače Tuluza.«
Predsedavajućoj pretresnog veća da pojasni neke stvari date u svojoj odbrani, optuženi je odgovorio: »Ja nisam vođa navijača, ja samo vodim navijanje. Među nama nema vođe, mi smo svi drugari. Sima Srbija iz grupe »Anti Romi« je moj dobar prijatelj. Video sam da je u tuči jedan francuski navijač oboren od strane partizanovog navijača, a onda je ustao. Mladić koji ga je udarao imao je crnu majicu, ali nisam video čime ga udara. Tu su se međusobno tukli petnaest do trideset ljudi. Video sam par maski, jednu dve upaljene baklje.«
Ivan Grković, student četvrte godine Pravnog fakulteta Univerziteta u Beogradu.
»Ja sam optužnicu razumeo gramatički, ali ne priznajem krivicu. Ja pričam istinu od samog početka. Ja u toj tuči nisam učestvovao i mogu slobodno da pogledam u oči roditelje Brisa Tatona.«
»Dejan Puzigaća mi je tog dana poslao poruku: »Hajde grobari, namirisali smo neke Francuze, budite se!« Ja sam tog dana zvao nekoliko mojih drugara da mi pozajme 200 eura da platim telefon koji je inače bio mnogo više. Milan Vujović mi je rekao: »Gledam one degene, debile!« Ja sam pretpostavio da se radi o francuskim navijačima. Kod Mekdonaldsa na Terazijama smo bili ja, Karbić, Vujović, Matijević, Veličković. Tu smo ispred hotela »Kasina« u pivnici videli trideset do četrdeset navijača Tuluza. Dejan me zvao da dođem u terazijski prolaz. Tu nam je podelio baklje za koreografiju. Nisam video palice. Posle smo otišli na Trg Nikole Pašića a onda u Terazijski park kod hotela Moskva. Tu sam video »grobare« i pripadnike navijačke grupe »Rebels«, kao i »Grobare Vračar«. Tu su bili i Puzigaća i moji drugovi. Tu mi je prišao Milan Vujović i rekao mi da je tu onaj hostel gde su Francuzi. Puzigaća mi je rekao da na Obilićevom vencu ima Francuza. Tu u parku su nam podeljene hiruške maske da nas štite od baklji i od policije koja sve snima. Tu se formirala grupa. Onda me zvao Žare (Žarko Vidaković) iz kladionice »Meridijan« da preparkiram auto. Kada sam se vratio, sa svih strana se čulo: »Ajmo na Obilićev venac!« Svi su krenuli. Ja sam krenuo da se nađem sa bivšom devojkom na Zelenom vencu. Zajedno samo krenuli ali me ona napustila u ulici Maršala Birjuzova. Bio sam kod garaže kada se čula buka. Vujović je protrčao pored mene, a Tarlać je vezivao masku Matijeviću. Ja sam stao i gledao. Kod stepeništa sam video kako jedan momak preskače ogradu. Izgubio je ravnotežu i pao na glavu sa visine od desetak metara. Niko ga nije tukao, niko ga nije bacio. On je pao. Ja sam čitav događaj posmatrao u hodu. U momentu kada sam se popeo, tuča je već bila gotova. Ja sam samo prošao sa desne strane i izašao u Knez Mihajlovu ulicu. Kasnije sam kranuo na stadion i usput pokupio autom Tarlaća i Matijevića i njima rekao da sam video jednog dečka kako pada na glavu. Dejan Stanković je izgoreo prst bakljom u tuči. Ja sam mislio da je on nekog pržio bakljom. Na stadionu sam i Puzigaći ispričao da sam video kako dečko pada na glavu sa deset metara visine.«
Tužiteljici se optuženi obratio rečima: »Ja jedva čekam da me vi ispitate.« Tužiteljica je pitala: »Od kada postoji grupa »Iridućibili-Nesalomivi«, ko je grupu osnovao, koliko ima članova?« »Grupu je osnovao Žarko Vidaković i ona ima tridesetak članova, a ja sam član od 2008. godine. To nije huliganska i hijerarhijska grupa. Ja sam Dejana Stankovića iz grupe »Rebels« upoznao preko Puzigaće, u čijem sam rancu video palicu od pedesetak santimetara čudnog oblika.«
Na predočavanje da je u istrazi rekao da je »Žarko Vidaković neko ko se sluša«, optuženi je sutkinji to negirao, »to je policija izmislila.« Sutkinja je predočila i sledeće iz istrage: »Neki optuženi su rekli da im je rečeno da tog dana dođu u grad da se fizički obračunaju sa Francuzima.« Na to, optuženi je odgovorio: »Ja ih nisam zvao da dođu u grad, ja sam ih zvao da dođu na piće.«
Kada se završilo njegovo saslušanje, pripadnici publike su optuženom dobacivali: »Imamo ih brate, imamo ih, imamo ih!«, a optuženom Markoviću: »Kićo, brate, drži se!«
Jovan Karbić, student četvrte godine privatne turističke škole.
»Nemam nikakve veze sa tim. Ja nisam nasilna osoba. Ja sam se 2006. godine vratio iz Švajcarske, gde sam se školovao sa različitim nacionalnostima. Nikog nisam mrzeo zbog boje kože.«
»Pridužio sam se grupi navijača »Iridućibili-Nesalomivi« iz organizacionih razloga. Ja nisam vatreni navijač, ja sam običan navijač. Tog dana me zvao Grković da dođem u grad da tražimo Francuze da ih bijemo, da ih malo karamo!. Ja sam znao da se radi o navijačima Tuluza. Ja sam mislio da će biti verbale provokacije. Sa Ivanom sam se našao kod Staklenca, pa kod Mekdonaldsa na Terazijama, pa na Trg Nikole Pašića i na kraju smo otišli u Terazijski park. Tu sam video od dvadesetak do tridesetak navijača Partizana iz raznih grupa. Tu nam je jedan momak podelio baklje i jednu palicu. Ja i Vujović smo uzeli baklju, svesno i namerno za koreografiju. Vujović je rekao da se u hostelu nalaze Francuzi. Mi smo mislili da tu učinimo neke navijačke provokacije, tipa »mi smo najjači«. Neko je zvao Ivana i rekao mu da su na Obilićevom vencu francuski navijači. Neki momak sa Vračara nam je podelio hiruške maske. Svi smo krenuli, između trideset i pedeset nas i stigli na Obilićev venac. Pripadnici moje grupe su krenuli donjim putem, dok je gornjim put išlo oko dvadeset i pet ljudi. Na stepeništu kod garaže smo bili Tomasović, Četnik, Vujović i ja. Imao sam i masku i baklju. Tu je bilo desetak ljudi, kada je neko rekao: »Idemo, idemo!« Čula se lomljava i tuča. Neko je govorio: »Sad, sad, pali baklju!« Ja sam upalio baklju jer sam se uplašio. Kada sam se popeo na plato, video sam jednog momka kako leži. Dosta ljudi je stajalo oko njega i udaralo ga pesnicama i nogama ga šutiralo. Vujović je bacio stolicu. Četnik ga je šutnuo. Onda su se ljudi udaljili, a ja sam dva puta zamahnuo upaljenom bakljom i bacio je na njega, ali sam siguran da ga nisam pogodio. Tu sam bio svega par sekundi. Video sam jednog momka kako pada sa žardinjere, siguran sam da je Francuz jer su ga ljudi tukli. Onda sam otišao na utakmicu.«
Tužiteljica je optuženog pitala za situaciju na platou Obilićevog venca, a optuženi je rekao: »Za povređenog francuskog navijača sam čuo preko interneta, da je teško povređen i da je na reanimaciji. A kada sam ga viodeo na platou, nisam video da je povređen. Ivan mi je rekao da je video kako jedan navijač pada sa ograde visine oko sedam osam metara.«
Sutkinja je optuženom predočila njegove navode u istrazi: »Mlađi navijači bez pogovora slušaju starije. Od Ivana Grkovića sam dobio poruku: »Budi spreman, Francuzi su po gradu, obavesti druge!« A od Stefana Veličkovića poruku: »Ja sam trenutno u centru, nikog nisam video za sada.« Ivan nas je pozvao da dođemo na Obilićev venac da su tamo Francuzi, a njega je neko zvao pre toga.« Za povređenog francuskog navijača, optuženi je rekao: »Četnik ga šutira, a Vujović na njega baca stolicu. Ti koji su ga tukli su bili maskirani. Njih je bilo oko desetak.«
Dragan Tomasović Gagi, student prve godine fakulteta za preduzetnički biznis Univerziteta »Union« u Beogradu.
»Ne priznajem krivicu, nisam počinio krivično delo koje mi se stavlja na teret.«
»Na svoju žalost tog dana sam samo prošao pored tog mesta. To što sam navijač ne znači da su nasilnik. Bane Četnik me zvao da dođem u grad da se nađemo sa ostalima i idemo na stadion. Sa Četnikom i Suvajcem sam se našao u Terazijskom parku. Tu je Suvajcu neko dao hiruške maske. Onda se čulo da se ide na Obilićev venac. U Sremskoj ulici ispred mene su bili Suvajac i Četnik gde sam ih ja stigao. Kod garaže sam video desetak petnaest ljudi. Tu su bili Tarlać, Matijević, Suvaja, Četnik, Vujović, ja kada se začula lomljava stakla. Svi su krenuli ka stepeništu. Karbić je zapalio baklju. Kada sam se popeo, ja sam izvadio kapu od motora koja se stavlja pre kacige, da bih se zaštitio od dima. Na dva tri metara od mene na podu je ležao jedan mladić, na boku, okrenut ka stepeništu glavom. Bilo je vidno da je bio pretučen. Bio je otečen po licu. Mislim da je govorio nešto ali ga ja nisam razumeo. Tu sam se zadržao nekoliko sekundi. Onda sam otišao ka Knez Mihajlovoj, a neki su trčali na sve strane. Suvajac mi je kasnije rekao da do tuče nije trebalo da dođe. Od Grkovića sam saznao da je neki dečko teško povređen, da je pao sa ograde kod stepeništa. Matijević je rekao da sam ja bio u grupi koja je tukla. Ja hoću da kažem da nisam nikog ni dotakao, a kamoli ubio.«
Na pitanja tužiteljice, optuženi je govorio: »U grupi nemamo vođu, Grkovića poznajem, ali on nije vođa.«
Na pitanja odbrane, optuženi kaže: »Kada sam video šta se dešava, gledao sam da se sklonim.«
Sutkinja je optuženom predočila njegove navode iz istrage, koje je optuženi negirao: »Jovan Karbić je rekao kako se pravio plan kako Francuzi treba da se napadnu.« U istrazi, Karbić je rekao: »Vujović je bacio stolicu, a Četnik ga je šutirao u stomak i gazio po licu. Desetak ljudi ga je tuklo, a on je vikao »ok«.«
Milan Vujović, student prve godine fakulteta za menadžment.
»Ne priznajem krivicu.«
»Tog dana me zvao Grković da dođem u grad da popijemo piće. Našli smo se na Terazijama. Tu su bili Grković i Tarlać. Onda smo otišli u park, kada je neko iz grupe rekao da se krene na Obilićev venac, da tamo ima navijača Francuza. U parku je bio i Karbić. Masa je pričala da je na Obilićevom vencu tuča. Tu je, kod garaže već bilo desetak momaka. Bili su: Tarlać, Tomasović, Grković, Četnik. Čuo sam lomljavu i potrčao uz stepenice da vidim šta se dešava. Mislim da je sa ograde iznad stepeništa pala neka metalna konstrukcija. U tom trenutku sam izvadio i upalio baklju i palicu, jer sam se uplašio. Kada sam se popeo, video sam kako lete flaše i čaše. Tu sam bio nekoliko sekundi i popegao u pravcu Knez Mihajlove. Otišao sam kod Žareta (Žarko Vidaković) u kladionicu »Meridijan«, gde sam se našao sa Tomasovićem i Četnikom i onda smo otišli na stadion.«
Na pitanje tužiteljice: »Da li postoji vođa u grupi »Iridućibili-Nesalomivi«, ko je to?«, optuženi je odgovorio: »Nemamo vođu, Ivan nije vođa, a Markovića znam kao momka koji vodi navijanje. Na njeno pitanje da li je bio u podzemnom prolazu na Terazijama, optuženi je odgovorio: »Tu je Dejan Puzigađa podelio baklje i palice. A u parku neki momak je delio maske.«
Sutkinja je optuženom predočila njegove navode o saslušanju u istrazi, gde optuženi kaže: »Žarko Vidaković iz Zemuna i Ivan Grković iz Sremčice su vođe grupe. Toga dana me zvao Ivan i rekao mi da mu trebam u gradu. Ivan mi je rekao da idem na Terazije da pogledam da li u nekom hostelu ima navijača Francuza. Pravili smo plan kako da napadnemo Francuze. Kadam sam ih video, to sam Ivanu javio porukom. Uzeo sam baklju zato što su svi ostali uzeli balje. Da mi se nađe, ako mi zatreba. Bas trideset navijača je bilo u parku. Neko je rekao da su Francuzi na Obilićevom vencu. Tada se delimo u dve grupe, jedna ide Knez Mihajlovom, a druga Prizrenskom ulicom. Grupa koja se odvojila od nas je otišla da tuče Francuze. Čuo sam kuknjavu i zapomaganje na nekom stranom jeziku. U toku utakmice sam saznao da je dečko pao na glavu i da je povređen. Takođe sam čuo da su to uradili pripadnici grupe »Rebels« i »Alkatraz«. Karbić je ušao prvi u masu sa upaljenom bakljom sa namerom da nekog prži. Oštećenog je tuklo petnaest ljudi i zbog toga nisam ušao u tuču.«
Branimir Četnik, mašinski tehničar.
»Ne priznajem krivično delo koje mi se stavlja na teret. Ja jesam bio na licu mesta, ali nisam učestvovao u napadu.«
»Tog dana sam u grad krenuo sam Suvajcem i Tomasovićem. Grković mi je rekao da se nađemo u Terazijskom parku. Navijačima su podeljene baklje i maske. Bilo je hrpa maski i dve tri baklje. Neko je tada rekao da je na Obilićevom vencu došlo do tuče između navijača Partizana i Tuluza. Svi su krenuli. Ja sam sa Tomasovićem i Suvajcem došao do stepeništa kod garaže, kada je tuča već bila počela. Tarlać, Karbić, Tarlać, Vujović i Matijević su već bili tu kao i Grković. Nisam nikog udario, samo sam prošao tu i otišao ka Ruskom caru. Posle sam se našao sa Vujovićem i Tomasovićem pa smo otišli na stadion.«
Tužiteljica je optuženog pitala za grupu »Iridućibili-Nesalomivi«: »Ja sam pripadnik grupe koja ima oko tridesetak članova. Svi smo mi drugari sa južne tribine. Markovića znam kao dečka koji vodi navijanje.« Dalje, ona je pitala da optuženi objasni situaciju na Obilićevom vencu: »Video sam grupu mladića kako tuku nekog dečka koji leži na podu. Ja njega nisam mogao da vidim jer su napadači bili oko njega. Nisam obraćao pažnju na detalje i sitnice. Čuo sam kako viče: »Stop, stop!« Neko je tada povikao: »Gotovo!« i tada smo otišli. U kolima smo komentarisali da nije trebalo da dođe do tuče.«
Sutkinja mu je predočila njegove reči iz istrage: »Karbić je zamahivao bakljom i nogama šutirao mladića koji je ležao u stomak i gazio ga po licu.«
Vladan Suvajac Suvi, elektrotehničar.
»Krivično delo koje mi se stavlja na teret nisam počinio.«
»Tog dana sam se našao u Terazijskom parku sa Četnikom i Tomasovićem. Tu nam je neki momak dao hiruške maske. Tada je neko rekao da se krene na Obilićev venac. Ja nisam znao zašto se ide na Obilićev venac. Svi su krenuli i stigli smo do stepeništa. Tada se začula buka. Tu je bilo petnestak momaka. Poznajem Tomasovića, Karbića, Četnika, Grkovića. Mi smo u grupi »Iridućibili-Nesalomivi«. Krenuli smo niz stepenice. Kada sam se popeo sa svoje leve strane video sam jednog momka kako leži i kako pokušava da ustane. Oko njega je bilo pet momaka koji su ga udarali nogama. Bilo je dima, ali sam video kako ga šutiraju. Ja sam stajao i posmatrao šta se dešava. Tu je bila i upaljena baklja na metar od mene. Zadržao sam se nekoliko sekundi i sišao niz stepenice. Potom pe zvao Četnik i sa njim, Vujovićem i Tomasovićem sam se našao u kladionici »Meridijan«.«
Sutkinja mu je predočila njegove iskaze iz istrage: »Četnik mi je rekao da ga je Grković zvao da dođe u grad. I rekao mi je da je imao hrpu maski koje je podelio.« Takođe mu je predočeno šta je na glavnom pretresu rekao Karbić: »Video sam kako Suvajac gađa jednog dečka čašom.« Optuženi je na pitanja odbrane, odgovorio: »Na stadionu sam čuo da je neki francuski navijač povređen.« Optuženi je dodao: »Mladić je na engleskom govorio »stop«, jaukao, kukao, molio da ga više ne tuku.«
Stefan Veličković Večko, student prve godine na Ekonomskom fakultetu Univerziteta u Beogradu.
»Ne priznajem krivicu.«
»Ja sam tog dana došao na Terazije samo sa jednim ciljem, da od svog druga pokupim karte za utakmicu Partizan – Tuluz. Od Mekdonaldsa na Terazijama otišao sam u Terazijski park. Ubrzo sam shvatio da moram da idem na Novi Beograd, jer sam nepropisno parkirao auto u Makedonckoj ulici. Kada sam stigao policajc je već pisao kaznu. Nisam potpisao zapisnik jer to ni ranije nisam radio. Odatle sam otišao na utakmicu.«
Tužiteljici, optuženi je odgovarao na njena pitanja: »Našao sam se sa Tarlaćem, Karbićem, Grkovićem. Ivan me zvao i rekao da se nađemo kod Mekdonaldsa na Terazijama. Do Terazijskog parka smo išli kroz podzemni prolaz. Tu sam sedeo sa Tarlaćem. Tu mi je Ivan dao ključeve svog auta da ih dam Žaretu (Žarko Vidaković) da ih preparkira. Od Grkovića sam na stadionu čuo da je na Obilićevom vencu izbila tuča.« Odbrani je optuženi rekao: »Od Jovana Karbića sam čuo da je imao baklju. Za delove o tuči sam saznao preko interneta preko mobilnog telefona. Ali me to nije ni zanimalo. Vest o padu Brisa Tatona me nije interesovala.«
Sutkinja je predočila izjave date u istrazi: »Postoji hijerarhija. Ja kao mlađi član moram da poštujem starije.« Sutkinja je predočila poruke koje je optuženi razmenio sa optuženim Karbićem: »Tu sam u centru, nikog nisam video za sada.«
Milan Tarlać Taki, učenik treće godine škole za negu lepote.
»Ne priznajem krivicu.«
»Kritičnog dana sam bio u školi za negu lepote, na času, kada mi je zazvonio telefon. Zvao me Grković, ali sam odbio poziv. Posle smo se porukama dogovorili da se nađemo u gradu na piće. Našli smo se kod Mekdonaldsa, odakle smo otišli na Trg Nikole Pašića. Tu su bili Grković, Karbić, Veličković, Matijević. Tu su neki meni nepoznati momci razgovarali sa Grkovićem. Onda smo otišli u Terazijski park, gde je bilo dvadesetak ljudi. Ja sam sa Matijevićem otišao po pivo i kada smo se vratili, svi su bili krenuli u dva pravca, niz Prizrensku, tu su išli Suvajac, Četnik, Tomasović, Vujović i Knez Mihajlovu ulicu, gde su išli Grković, Krabić. Ja i Matijević smo ostali da popijemo pivo, a onda smo ih stigli kod garaže na Obilićevom vencu. Kada smo svi stigli, čula se buka. Potrčali smo niz stepenice. Kada sam se popeo, video sam jednog Francuza kako leži sa leve strane. Oko njega sam video trojicu. Video sam jednu upaljenu baklju. Sa mnom je bio Matijević, koji je imao masku. Nismo se zadržavali, samo smo prošli i izašli u Knez Mihajlovu ulicu. Na putu ka stadionu, kod hrama smo sreli Grkovića, koji nas je povezao na stadion. Grković nam je rekao kako je video da je jedan Francuz preskočio ogradu, izgubio ravnotežu i pao.«
Tužiteljica je pitala o tome šta se dešavalo pre tuče, ali i za posle: »Ja i Matijević smo uzeli maske. Ja sam je stavio u džep, a Matijević je zvadio kod garaže. Ja sam mu rekao »što će ti to« i on je sklonio. Boškoviću nisam ništa rekao zašto dolazim kod njega da spavam. Na internetu smo videli šta se desilo i onda sam mu ja rekao da sam samo prošao tuda. Sutradan sam se video sa Grkovićem, koji mi je rekao da je video kako Francuz pada i da je verovatno teško povređen.«
Bojan Matijević, vanredni učenik druge godine elektrotehničke škole.
»Ne priznajem krivicu.«
»Tog dana me pozvao Grković da dođem u grad i da pozovem Tomasovića. Još me nekoliko puta zvao dok nisam stigao. Rekao je da dođem kod Mekdonaldsa na Terazijama. Tu je bilo sedam nas i tu sam video navijače Tuluza. Onda smo otišli kod Doma Sindikata, a zatim u Terazijski park, gde je bilo oko četrdeset navijača. Tu su bili i Tarlać i Veličković. Tada je neko rekao da se ide na Obilićev venac, ali nisam znao zašto. Kada smo bili kod garaže, čula se lomljava čaša i flaša. Kada smo se popeli niz stepenice, videli smo trojicu kako stoje oko jednog momka koji je ležao. Karbić je imao upaljenu baklju. Pošao sam da stavim masku, ali mi je Tarlać rekao »šta će ti to« i ja sam je vratio u džep. Ja sam tu samo prošao i sa Tarlaćem otišao ka Knez Mihajlovoj, odakle smo išli na stadion. Grković nam je rekao da je video kako je jedan dečko pao.«
Tužiteljica je pitala za grupu »Iridućibili-Nesalomivi«, a optuženi je odgovorio: »Ja sam pripadnik grupe Iridućibili-Nesalomivi«. Žarko Vidaković je napravio grupu.« Takođe, pitala je: »Ko je sve od optuženih bio prisutan kod Mekdonaldsa«, a optuženi je rekao: »Tarlać, Grković, Karbić, Veličković, Vujović su bili tu. Ka parku smo prošli kroz podzemni prolaz. Tu sam video: Tomasovića, Četnika, Suvajca. Tu je bilo tridesetak navijača Partizana. Tu je neki dečko podelio maske. Uzeo sam masku i stavio u džep. Mislio dam ako bude paljenje baklji i ako policija baci cuzavac da se sakrijem. Čuli smo da će na Obilićevom vencu biti tuča i normalno je što sam krenuo da vidim šta će biti. Čuli smo da su tu navijači Tuluza.« Tužiteljka ga je dalje pitala da objasni situaciju na platou Obilićevog venca: »Ispred mene su letele čaše, flaše i stolice. Trojica su tukla jednog dečka koji je ležao levo od mene. Šutirali su ga i udarali po leđima i stomaku. Tukli su ga i nogama i rukama.«
Sutkinja je optuženom predočavala iskaze koje je on dao policiji, a on je odbijao da ih komentariše: »Ja sam mislio da će biti normalna tuča, da neće biti ovakva kakva je ispala, ne tako brutalna. Znao sam da će biti tuča. Na Trgu Nikole Pašića jedan dečko je podelio baklje i palice. Trojica momaka su bili tik uz momka koji je ležao. Dvojica su mu bili do leđa, a jedan kod nogu. Udarali su ga zamahnutim nogama u predelu glave. On je govorio: »Please, stop!« Dragan Tomasović, koji je imao fantomku je bio u grupi koja je tukla dečka. Suvajac ga je gađao čašom. Karbić ga je tukao upaljenom bakljom. Četnik ga je udarao stolicom ili stolom. Grković ga je isto tukao. Tu je bio i Veličković. Organizator je bio Ivan Grković, a ostale je neko pozvao telefonom.«
Stepa Petrović, učenik četvrtog stepena srednje trgovačke škole u Beogradu.
Uhapešn mesec dana posle svih drugih.
»Ne priznajem krivicu.«
»Tog dana sam spavao, kada me zvao Dejan Puzigaća. Nisam se javljao, ali mi je on poslao poruku: »Ustajte!« U Terazijskom parku su bile dve grupe: »Rebels« i »grobari Vračar«. Jedan momak iz Grkovićeve grupe mi je dao hirušku masku. Postojala je informacija da su Francuzi u nekom hostelu. Postojao je plan da ih mi napadnemo kako bi im oteli transparente i rekvizite. Nisam znao da li ćemo krenuti u napad. Puzigaća je delio baklje i palice. Puzigaća i Grković su došli, nešto se dogovarali, i išli u takozvanu navijačku izvidnicu da vide kako da ih napadnemo na Obilićevom vencu. Oni su organizatori ovg celog napada. Svi su rekli: »Idemo, idemo!« Krenuli smo ka Knez Mihajlovoj ulici gde smo išli Puzigaća, Stanković i ja, a Grković je otišao donjim putem, niz Prizrensku ulicu, sa svojom grupom. Tu su bili još neki navijači čija imena ne smem da kažem, jer se plašim za svoj život. Ne želim da završim u kontejneru. Plašim se za svoju bezbednost među robijašima. Moj život je ugrožen. Stigli smo na Obilićev venac, kada je neko rekao da se čeka Grkovićeva grupa. Izvadio sam masku da je stavim, ali nisam. Jedan momak je izvadio baklju i napao francuske navijače. Palio je kosu jednom Francuzu. Onda su počeli da ih udaraju drvenim palicama. Oni su počeli da beže. Dvojica su krenula ka tržnom centru Milenijum, a dvojica su ih oborili. Ja sam jednog šutnuo. To je bio oštećeni Filip Mori. Ja ni u jednom momentu nisam bio učesnik tuče u kojoj je nastradao Bris Taton. On je bačen sa ograde stepeništa. Na stadionu su mi Puzigaća i Grković rekli da je francuski navijač pao.«
Tužiteljica je pitala optuženog o konteksu vezanom za navijačke grupe: »Svi znaju ko je Zoran Živanović Čegi, on je vođa navijača svih grupa u poslednjih dvadeset godina, od 1989. godine. Postoji razlika između vođe navijačke grupe i vođe navijanja. Ljubomir Marković je vođa navijanja. Vođe su vladari iz senke, a vođe navijanja su marionete. Ja mislim da smo svi mi izmanipulisani od strane Grkovića i Puzigaće. Grković je vođa grupe »Iridućibili-Nesalomivi«. U parku su bile dve grupe navijača. S jedne strane Puzigaća i momci iz grupe »Grobari Vračar« i »Anti Romi« (ne smem da kažem imena), a sa druge strane Grković i svi ovde optuženi. Stajali smo i čekali da neko dođe da nas povede. Neko je trebao da organizuje napad. Grković i Puzigaća su organizovali tuču. Tu je neko lice delilo maske. Znao sam da se kreće u napad. Bio sam svestan svojih postupaka i dela. Mi smo hteli da ih napadnemo. Pokojni Taton se našao u sendviču između dve grupe navijača. Napadali su ih i sa jedne i sa druge strane. Jedan dečko je pao. Udarali su ga bejzbol palicom. Video sam više ljudi kako ga udaraju palicama. Bila je gužva. Iz kafića i prodavnica su izašle žene, jer su mislile da je gay pride.«
Na pitanje odbrane da da objašnjenje, optuženi je rekao: »Puzigaća je zvao Grkovića, a on je pozvao sve ostale. Naš ceo cilj je bio da im uzmemo navijačke zastave. Zastave nisam video. Bris Taton je imao majicu, a Filip Mori šal. Grković mi je rekao da je on sve pozvao jer je mislio da nas je malo. On ih je sve izmanipulisao, a oni su deca koja će najbolje godine svog života provesti u zatvoru. Puzigaća mi je rekao da mu je neki dečko poslao poruku: »Namirisao sam ih!« Sve je od njega krenulo. On je organizovao grupu. Da me on nije zvao, ja ne bih došao.«
Optuženi Ivan Grković je sve optužene pitao: »Da li sam ja vođa grupe, da li sam vam uputio poziv za tuču i da li sam vas sve izmanipulisao?« Svi optuženi su, jedan po jedan, odgovorili: »Ne, Ivan Grković nije vođa grupe, on nas nije zvao i nije nas izmanipulisao.« Optuženi Stepa Petroviće je rekao: »Svi optuženi lažu!«
Dejan Stanković Džekson, trgovac-komercijalista.
»Razumeo sam optužnicu, ali se ne osećam krivim ni po jednoj tački optužnice.«
»Tog dana sam otišao u Terazijski park da se vidim za Dejanom Puzigaćom, da popijemo piće. Tu su bili Grković, Puzigaća, Stepa Petrović. Ja sam onda otišao da kupim cigarete i kada sam se vratio nikog nije bilo. Tridesetak navijača iz parka su već otišli na Obilićev venac. Krenuo sam i ja i kada sam stigao tuča je već bila skoro završena. Letele su flaše, čaše, stolice, stolovi. Bilo je puno dima. Dejan mi je u parku dao baklju, koju sam upalio, jer sam se uplašio. Opekao sam se i bacio je ispred sebe. Nešto se dešavalo između garaže i ograde stepeništa, ali nisam video ko se tuče. Tu sam bio nekoliko sekundi i otrčao sam u tržni centar pa u Knez Mihajlovu, odakle sam otišao na utakmicu. Na stadionu sam se video sa Puzigaćom i Grkovićem i od njih sam čuo da je na Obilićevom vencu bila tuča između navijača Partizana i Tuluza. Ivan je rekao da je video kako neki dečko pada sa ograde, a da su u njegovoj blizini bili pripadnici grupe »Iridućibili/Nesalomivi«. Neki Grkovićev drug je tu video Prelića i Markovića. Ja sam tada bio u pijanom stanju, jer sam popio pola litra vinjaka.«
Tužiteljica je pitala za istorijat grupa, za odnose u grupi: »Ja sam bio pripadnik grupe »Rebels«, ali više nisam, jer se grupa raspala. Mi nismo imali vođu. Grković je u parku bio sa mladima, to je njegova grupa. Puzigaća mi ga je predstavio kao vođu grupe »Iridućibili-Nesalomivi«. Puzigaća mi je rekao da krenemo kroz Knez Mihajlovu na Obilićev venac. Svo vreme je pričao telefonom. Kada smo ugledali tuču, Puzigaća je potrečao napred prema mestu gde se odigrava tuča. Video sam da su neki koji su bili u epicentru tuče imali maske. Od Grkovića sam saznao da su tu Francuzi. Kasnije, na stadionu, Puzigaći sam se požalio da sam se opekao bakljom po prstu. Puzigaća se hvalio Grkoviću kako su partizanovi navijači sa tri strane napali francuske navijače.«
Sutkinja mu je predočila da je u policiji izjavio: »U parku sam video grupisanje navijača. Jedna grupa je krenula niz Knez Mihajlovu ulicu, u kojoj sam bio ja, a druga s donje strane, niz Prizrensku, gde je bio Grković sa svojima. Kada sam video tuču, izvadio sam baklju i počeo da mašem njome, ali mislim da nikog nisam dodirivao. Onda sam je bacio iz straha.«
Na kraju mu je predočena izjava optuženog Grković Ivana, data u policiji, u kojoj on kaže: »Džekson se hvalio time da je nekog Francuza pržio bakljom.«
Vladimir Bošković, učenik četvrte godine srednje PTT škole.
»Smatram da nisam kriv, jer nisam imao predstavu o tome šta se dešava. Za tuču sam saznao kada je Milan Tarlać došao kod mene. On je meni rekao da je na utakmici čuo da je neko pao. »
Na pitanje tužiteljice “zašto nije spavao kod kuće”, optuženi je odgovorio: »Milan je došao kod mene da spava, jer se plašio policije. Kod mene na internetu smo videli da je jedan francuski navijač teško povređen. »
Sutkinja mu je predočila šta je rekao u istrazi: »Tarlać mi je rekao da se on nije tukao, ali da je bio u grupi koja je tukla Francuza. Bio je nervozan i uznemiren. Neki momci su bacili Francuza sa ograde.«
Šta su rekli u istrazi i policiji: od organizovanog nasilja do organizovanih laži
Okrivljeni Grković Ivan se u svojoj odbrani u policiji branio ćutanjem, dok je prilikom saslušanja pred istražnim sudijom, dana 21.09.2009. rekao da nije vođa niti član navijačke grupe »Iridućibili«. Tog dana je pozvao Karbića, Tarlaća, Matijevića da se nađu u Terazijskom parku, gde je bio Vujović. U svojoj odbrani, koju je dao pred istražnim sudijom, dana 23.10.2009., naveo je da je član navijačke grupe »Iridućibili«. Od Dejana Puzigaće je dobio poruku: »Grobari, budite se, vreme je za ustajanje, tu su neki Francuzi, namirisao ih je moj ortak.«. Onda se čuo sa Karbićem i Vujovićem i Četnikom i Matijevićem. U terazijskom prolazu Puzigaća je podelio baklje i motke, a on je uzeo samo baklju. Puzigaća je rekao da se podele u manje grupe, da ih ne bi videla policija. Puzigaća mu je rekao da su francuski navijači na Obilićevom vencu. Otišli su tamo gde im je on pokazao Francuze. Kada su se vratili, neko je podelio maske. Na stgadionu se Puzigaća hvalio kako su sa tri strane navijači Partizana napali Francuze, a Džekson je rekao da je jednog Francuza pržio bakljom i da je tom prilikom opekao prst.
Okrivljeni Marković Ljubomir se u svojoj odbrani u policiji branio ćutanjem, dok je pred istražnim sudijom, dana 21.09.2009. rekao da je vođa navijačke grupe »Alkatraz«. Tog dana je grupa Partizanovih navijača prišla Francuzima i počela da ih udara. Tukli su ih nogama i stolicama dok su jednog udarcima oborili na zemlju. U saslušanju pred istražnim sudijom dana 23.10.2009. branio se ćutanjem.
Okrivljeni Matijević Bojan je u svojoj odbrani u policiji rekao da ga je tog dana pozvao Grković, koji rukovodi navijačkom grupom »Iridućibili« da dođe hitno u grad i pozove Tomasovića. U gradu su bili Grković, Karbić, Veličković, Vujović, sa bakljama koji su mu rekli da su u kafiću Francuzi. U Terazijskom parku im je Suvajac, koji je bio sa Četnikom, podelio hiruške maske, kako bi sakrili lice od policije. Grković je dobio informaciju da su Francuzi na Obilićevom vencu. U masi koja je tukla jednog mladića, video je Grkovića, Veličkovića, Četnika sa stolom ili stolicom u ruci, Tomasovića sa fantomkom na glavi, Suvajca, Karbića koji je držao baklju. Od Grkovića je čuo da su tu bili i Prelić i Marković. U iskazu datoj 21.09.2009. istražnom sudiji, dodao je da je kod Mekdonaldsa, pored ostalih, video i Tarlaća.
Okrivljeni Četnik Branimir je u svojoj odbrani datoj policiji, naveo da je pripadnik grupe »Iridućibili«. Tog dana ga je pozvao Grković i rekao da on i Suvajac i Tomasović dođu u grad jer su tu navijači »Tuluza«. U Terazijskom parku su bili: Karbić, Grković, Matijević, Veličković, Tarlać. Tada je neko viknuo: »Idemo, idemo!« To je značilo da se kreće u obračun. Navijači su u rukama imali staklene flaše, podeljene su hiruške maske. Kada se popeo na plato Obilićevog venca, primetio je povređeno lice i momke koji ga udaraju rukama, nogama, bakljama. Karbić je u ruci imao upaljenu baklju i zamahivao je prema tom povređenom licu, koje je ležalo. Neko je viknuo: »Gotovo je!« i svi su se razbežali. Tomasović je tokom tuče imao fantomku na glavi. U svojoj odbrani pred istražnim sudijom, dana 21.09.2009. branio se ćutanjem, a potom je u svojoj odbrani, pred istražnim sudijom, dana 23.10.2009. izjavio da ostaje pri svojoj odbrani datoj u policiji.
Okrivljeni Veličković Stefan je u svojoj odbrani pred policijom, naveo da je navijač i pripadnik grupe »Iridućibili« u kojoj postoji stroga hijerarhija gde mlađi član mora da sluša starijeg. Tog dana se našao sa Karbićem, Tarlaćem i Grkovićem. U svojoj odbrani, datoj pred istražnim sudijom, dana 21.09.2009. rekao je da se tog dana sam čuo sa Grkovićem. Karbić mu je rekao da je došlo do tuče na Obilićevom vencu i da je on u ruci imao baklju.
Okrivljeni Tomasović Dragan se u policiji branio ćutanjem, kao i pred istražnim sudijom, dana 21.09.2009. dok je pred istražnim sudijom, dana 23.10.2009. rekao da je navijač »Partizana« i član grupe »Iridućibili«. Tog dana je bio na Obilićevom vencu, ali nije učestvovao u tuči. U parku je čuo da je neko rekao: »Idemo na Obilićev venac!« Kod garaže je video: Matijevića, Tarlaća, Vujovića, Četnika i Suvajca. Kada je Karbić upalio baklju, on je navukao kapu zbog dima. Tu je video jednog mladića da leži na podu u bašti kafića, dok su svuda okolo bili razbacani stolovi i stolice. Lice mu je bilo otečeno i jaukao je. U jednom momentu je pored momka, koji leži, proletela flaša. Karbić mi je rekao da je čuo kako je Grković video da je jedan dečko pao.
Okrivljeni Suvajac Vladan je u svojoj izjavi u policiji naveo da je član navijačke grupe »Iridućibili«. Tog dana se čuo sa Četnikom i sa njim i Tomasovićem su otišli kod Terazijske česme, gde im je Grković rekao da su u gradu navijači »Tuluza«. Tu su bili: Matijević, Tarlać, Vujović, Karbić, Veličković. Tu mu je neko dao hiruške maske, koje je on potom dao navijačima. Čulo je da su francuski navijači na Obilićevom vencu pa su krenuli tamo. Kada se popeo, uzeo je sa stola neku staklenu flašu i bacio je prema grupi francuskih navijača. Na pet metara od njega ležao je neki dečko i glasno urlao. Praktično je molio da prestanu da ga tuku i na engleskom govorio »Stop, stop!« Dok su dolazili, stavili su maske, jer su pretpostavljali da će biti tuče.« Pred istražnim sudijom dana 21.09.2009. se branio ćutanjem. U istrazi dana 23.20.2009. rekao je da nije sreo Grkovića, niti mu je on rekao da su u gradu navijači i da će doći do tuče.
Okrivljeni Karbić Jovan je u svojoj odbrani datoj u policiji rekao da je pripadnik navijačke grupe »Iridućibili«, koja je hijerahijski uređena i gde mlađi član grupe sluša starijeg. Tog dana ga je zvao Grković i rekao mu da dođe u grad da traže Francuze da se sa njima fizički obračunaju, što on nije mogao da odbije. U gradu, u Terazijskom parku su bili: Grković, Tarlać, Tomasović, Četnik, Vujović. Naoružani su tako što im je neko podelio baklje i palice. Neko je pozvao Grkovića i rekao mu da su francuski navijači na Obilićevom vencu. Kada je tamo stigao neko je rekao: »Idemo, idemo!«. Stavio je masku ali mu je ona ispala. Tada je upalio baklju jer mu je Tomasović rekao: »Pali, pali!« Gore su oko momka koji je ležao bili Vujović i Četnik. Vujović je na njega bacio stolicu, a Četnik ga je šutirao po licu i gazio po grudima. Kada je on pokušao da ustane, Karbić je zapaljenom bakljom zamahnuo u nejgovom pravcu, ali ne zna da li ga je dotakao. Saslušan pred istražnim sudijom, dana 21.09.2009. rekao je da u potpunosti ostaje pri izjavi iz policije.
Okrivljeni Tarlać Milan saslušan u policiji je rekao da ga je zog dana me pozvao Grković da dođe u grad. Tu je bio i Matijević. Na Obilićevom vencu su navijači bili sa hiruškim maskama na licu. Plašio se policije, jer je prošao gde je bila tuča, a tamo postoje kamere i zbog toga je otišao da spava kod Boškovića. Saslušan pred istražnim sudijom, dana 21.09.2009. branio se ćutanjem, dok je saslušan pred istražnim sudijom, dana 23.20.2009. naveo da je čuo od Grkovića kako je nastradao francuski navijač«.
Okrivljeni Vujović Milan je u svojoj odbrani pred policijom rekao da je član grupe »Iridućibili« čije su vođe Žarko Vidaković i Grković. Tog dana ga je pozvao Grković i rekao da dođe u grad. Kasnije mu je poslao poruku da vidi gde su navijači »Tuluza«. Kadam ih je video, javio je Grkoviću gde su. U terazijskom prolazu, Puzigaća im je podelio baklje i palice. On je dobio baklju. U Terazijskom parku je neki momak iz grupe »Rebels« podelio hiruške maske. Tu su bili: Grković, Karbić, Tomasović, Četnik, Veličković, Tarlać, Prelić. Onda je neko rekao da su navijači »Tuluza« na Obilićevom vencu. Rekao je da je tu izvadio baklju, ali je nije upalio. Tu je video Karbića sa bakljom i još jednog koji je ušao u masu sa namerom da prži. Na utakmici je čuo da je jednom momku povređena glava od pada i da su to uradili »Rebelsi« i »Alkatrazi«.« U svojoj odbrani pred izstražnim sudijom, dana 21.09.2009. branio se ćutanjem, a u drugoj izjavi je negirao prethodnu. Rekao je da nije tačno da je član grupe »Iridućibili«, da nije Grkoviću javio gde su Francuzi, niti je video Karbića sa bakljom.«
Okrivljeni Petrović Stepa se u odbrani datoj policiji branio ćutanjem, dok je u istrazi naveo da ne pripada nijdenoj navijačkoj grupi. Takođe je rekao da ga je tog dana pozvao Puzigaća da dođe jer su tu »ovi Francuzi«. U Terazijskom parku su bili Grković i Puzigaća. Tu su se navijači podelili u dve grupe. Jedan momak iz Grkovićeve grupe je podelio maske. Rekao je da je on uzeo masku i stavio u džep. Neko iz njegove grupe je rekao: »Idemo, idemo!« i svi su krenuli na Obilićev venac, kako bi došli do francuskih navijača i napali ih. Video je upaljene baklje. Jedan navijač je francuskom navijaču bakljom pržio glavu. Neko je neke Francuze dok su bežali, udario palicom i oni su pali. On je tada jednom pritrčao i šutnuo ga. Na stadionu mu je Puzigaća rekao da je jedan navijač skočio i da će najverovatnije umreti.«
Okrivljeni Stanković Dejan je u svojoj odbrani datoj u policiji rekao da je pripadnik navijačke grupe »Rebels«. Rekao je da ga je tog dana pozvao Puzigaća da dođe u grad. On mu je u Terazijskom parku dao baklju i rekao mu da će pripadnici navijačke grupe »Iridućibili« sa Grkovićem kao vođom otići na Obilićev venac. Kada su stigli, video je da je tuča već počela, pa je izvadio baklju i upalio je. Nije siguran da li je njome nekog dotakao. Ispržio je prst i bacio je. Na stadionu je Grković Puzigaći rekao da su pripadnici grupe »Iridućibili« bili neposredno uz Francuza kada je on pao sa ograde i da su se tu nalazili i Prelić i Marković. Grković mu je rekao da su njegovi opkolili jednog francuskog navijača, koji je bio uz ogradu garaže i da su ga tukli tako da je on skočio sam ograde i da je završio sa teškim povredama i da su tu bili i Marković i Prelić.
Okrivljeni Bošković Vladimir je u svojoj odbrani pred policijom naveo da je navijač »Partizana«, a Tarlać je član grupe »Iridućibili«. Tarlać mu je ispričao za tuču da su »Partizanovi« navijači nekog Francuza bacili sa zgrade ili garaže.
Suđenje se nastavlja 17. juna 2010. godine saslušanjem oštećenih.