Izluđivanje-emocionalno nasilje

eng. Gaslighting/plinsko svetlo (u okviru ciklusa Feministički pristup zdravlju)

Uvodničarka: Beba Jovanović, građanska aktivistkinja, Beograd
Moderatorka: Staša Zajović
Prisutno: 15
14. decembar 2022. godine 

Prema internet pretraživaču Gugl, „naguglovanija“ reč u 2022. godini je bila engleska reč gaslighting (plinsko svetlo), koja je pored toga što je naziv jednog od najpoznatijih filmova u svetskoj kinematografiji( „Plinsko svetlo“-psihološki triler Džordža Kjukora iz 1944-e), poznata-mada u skorije vreme, i kao vid emotivnog zlostavljanja u psihologiji.

O svom iskustvu osobe koja je bila „gaslajtovana“ govorila nam je Beba Jovanović, građanska aktivistkinja. Naime, kako nas je, u uvodu, upoznala Beba Jovanović sa svojom privatnom situacijom kao izvorom ove sofisticirane vrste zlostavljanja, ona je u braku sa zlostavljačem, provela 36 godina. „ Od tih 36 godina, 25 godina sam bila gaslajtovana“.

U stanju gaslajtinga,objasnila je Jovanović, zlostavljanoj osobi zlostavljač pokušava da radikalno promeni razumevanje stvarnosti i nje same. Ova vrsta emotivno-psihološkog zlostavljanja-„zlostavljanja bez modrica“, žrtvu uvlači u zatvoreni krug neprekidnog samooptužujućeg preispitivanja i ona polako gubi „osnovne koordinate svoje ličnosti“. „Dve godine trajala je moja akutna situacija. On je otišao da bi mene kaznio. Zato što je mislio da će moći da se vrati. Imala sam samo 45 kilograma, u teškoj depresiji, sa suicidnim mislima...“

Jovanović je zahvaljujući psihoterapiji kod psihološkinje Vesne Brzev- tokom perioda od dve i po godine, uspela da izađe iz situacije u koju ju je dovelo emotivno zlostavljanje njenog dugogodišnjeg životnog partnera. „ Ja sam znala da bi trebalo nešto da uradim. Ali nisam znala kako. U to vreme morala sam da radim i druge stvari-da se brinem o detetu, da je školujem...“

Kroz psihoterapiju i dalje informisanje o ovoj opasnoj pojavi emotivnog manipulisanja, saznala je da i druge gaslajtovane osobe retko govore o tom svom teškom problemu: „ „Godinama nisam o tome govorila. Žene ostaju u tome zato što ih je blam. Misle da se to

jedino njima događa.“ Partner ju je, rekla je, godinama varao ali je prilikom njenih pokušaja da ga sa tim suoči, „obrtao smer“ i odgovornost za njihov odnos prebacivao na nju, govoreći joj da izmišlja, da je sa njom nemoguće živeti...“Nisam mogla ni muziku da slušam, sem Live grupe Per Jam“.

Počela je, na predlog prijateljice da piše o tome šta joj se događa, išla na psihoterapijsku podršku, a pomoglo joj je i bavljenje sportom. Briga o drugima-ocu i kćerci, takođe je pomagala. „Rekla bih da sam na putu ka isceljenju“.

Razgovor je živo nastavljen, „prilozima“ o srodnim iskustvima prisutnih, i žena i muškaraca. Gotovo svako je imao u nekom periodu života-u svom najbližem okruženju osobu narcisoidne strukture ličnosti koja je manipulisanjem pokušavala da zadovolji svoje potrebe. Neki su se zapitali postoji li i masovni gaslajting kada jedan lider manipuliše milionima ljudi, pominjući kao dobar primer za to i sadašnju Srbiju.

Nastasja Radović