Uvodničari: Miloš Urošević, Staša Zajović i Student
Moderatorka: Staša Zajović
Prisutno: 18
25.12.2025. godine
„Femicid u Huarezu“ (12 min.); dokumentarni film o femicidu u gradu Huarez/Juarez u Meksiku, na granici sa SAD, kao i aktivnostima Žena u crnom u Meksiku protiv zločina femicida. Grupa za video aktivizam Žena u crnom prevela je i titlovala film. Nakon projekcije bilo je reči o femicidu kao rodnom, ali i socijalno-klasnom zločinu protiv žena.
U drugom delu kružoka razgovarano je o studentskim pobunama u Beogradu i širom Srbije.
„Živimo svoju iluziju - to jest, normalan život“
Uvodničari/ke i učesnici/ce postavili su, na samom početku razgovora, niz pitanja gostu studentu, između ostalog i ova: Šta je najvažnije u studentskoj pobuni; Šta misle da su zaustavili - šta gađaju „pravo u sredu“; Zašto su se obratili institucijama; O paroli „Nećemo stan, hoćemo pravdu“; Zašto nema lidera...
Humorom sa blokada
Ljiljana Radovanović smatra da je ne-liderstvo dobro jer „sprečava zloupotrebu“: „Ana Brnabić je odmah reagovala tvrdnjom da su blokade „prepisane“ iz Blokadne kuharice - koja je korišćena za blokade u Hrvatskoj...“
„Iznenađen sam da ste se uspeli organizovati i poslati poruku. Postalo je dominantno mišljenje da se mladi nizašta ne ineresuju. Zato ste veliko iznenađenje. Toliko - da ne možemo da verujemo da se ovo događa...“, rekao je Fahrudin Kladničanin.
“Najvažniji su njihovi zahtevi - da se utvrdi odgovornost za tuču studenata. Da se pokaže da su lideri SNS batinaši”, mišljenje je Melanije Aleksić.
Za Stašu Zajović je najznačajnija “prava kulturno-etička paradigma”, ismevanje autoriteta (“Pa ko si sada ti?”). “Humor je najvažnije orujže protiv tiranije. Ovde se učvršćuje borba za institucije i to u plenumima. Izražavanje drugačijeg mišljenja, alternativnog i subverzivnog.”
“Hvala” rekla je samo Gordana Radosavljević…
“Najvažnija je solidarnost među studentima. Nismo je očekivali i od Medicinskog i od Bogoslovije. Na ovaj sistem koji smo po fakultetima uveli - da se odlučuje na plenumima i u radnim grupama, studenti na to nisu navikli u “realnom životu”. Živimo svoju iluziju - to jest, normalan život”, rekao je Student, gost ŽUC-a. Dodao je da liderima ne bi trebalo poklanjati pažnju jer smo “svi bili opsednuti njima”: “Pravnici su nam rekli da ne pominjemo “njegovo ime.”” Naglasio je već ono što je u blokadama istaknuto, da im je najvažnije da svoje zahteve upute na prave adrese: “Želimo da tako pokažemo kolika bi trebalo da bude i kolika bi morala da bude relevantnost institucija. Zato smo se obratili i Zagorki Dolovac. Delovalo je kao da ne znaju šta da rade sa našim zahtevima…”
Lino Veljak je na pominjanje reagovanja Aleksandra Vučića na studentsku pobunu nuđenjem navodno veoma povoljnih aranžmana za kupovinu stanova, imao ovakvo objašnjenje: “Stanovi mu služe da bi tajkuni bliski SNS mogli još prati pare, a njigovi aktivisti doći lako do stanova, a obični ljudi bi 40 godina bili robovi tog aranžmana…”
Protest izvan ideoloških paradigmi
Moderatorka Zajović je upitala Dragomira Olujića-Oluju o tome koje su sličnosti i razlike između studentskih protesta u kojima je on kao student učestvovao i sadašnjih i u čemu je onda bila “poenta”?
“Najbitnija razlika je u tome što smo mi iz svoje pozicije želeli da gađamo tadašnje strukturalne probleme. Ovde se delovanje gradi na osnovu posledica. Trebalo bi napraviti kopču preko te “normalnosti”. Preskočeni su strukturalni problemi kao što je kapitalistički poredak sa privatnom svojinom i eksploatacijom rada. Nosiva figura je radnik. Oko njega bi sve trebalo da se organizuje. I kultura i drugo… Jer, pozicija svakog od nas je određena pozicijom u produkcionim odnosima i u javnom životu”, odgovorio je Olujić. I dodao i ovo: “Sve su nekonkretnije, apstraktnije slike… Studenti su društveni faktor i u prilici su da vide šta su ovde strukturalni problemi. Ne bi trebalo da se vezuju i oslanjaju na opoziciju, partijsku opoziciju…”
Gordana Radosavljević je sve ovo odmah prokomentarisala: “Mi sve što smo radili - očigledno smo pogrešili. Vi radite šta vi hoćete…”
“Pokušavam da analizriam” reagovao je Student. “Lepo je pričati o 1968-oj sa ove distance. Mi radimo ono što mislimo da bi trebalo, trudimo se da budemo mudri i pametni, u trenutku. Što je veština. Trenutno imamo polet i snagu. Bavićemo se užim pitanjima. Velika ideološka podrška ne postoji.”
Na pitanje Radovanović o tome kako se donose odluke na nivou svih fakulteta koji su u blokadi, Student kaže: “Na plenumima svi imaju reč. Plenumi stavljaju na dnevni red ono što je najvažnije. Ponekad se ubacuje preko reda nešto što neki fakultet smatra važnim. Odlučuli smo i da bi plenum u Rektoratu trebalo da bude “vrhovni plenum” gde bi fakulteti bili predstavljeni sa po tri svoja delegata. Direktna demokratija nas jako usporava u donošenju odluka. Imamo 32 plenuma. Na Filozofskom fakultetu rasprave u plenumu nekad traju i po šest sati…”
Lino Veljak je reagujući na Olujićeve primedbe o strukturnim problemima državnog poretka, rekao da beogradski studenti neće dokinuti kapitalizam kao globalno dominirajući poredak, ali da tome mogu doprineti i dodao, da se u Srbiji gotovo ništa drugo ne proizvodi sem ideologije i identitetskih politika. Studentska pobuna je gotovo savršena, ali ima ograničene domete. Ovako ona ne može biti čak ni pokretač promjena u Srbiji, ukoliko se ne napusti logika Srpskog svijeta kao dominantne paradigme, ukoliko se ne napusti Ćosićeva paradigma koju podržava i Milo Lompar...“ Veljak je upitao - može li se bar na marginama protesta-posebno na FPN, otvoriti debata u vezi sa nacionalističkim elementom zahteva za promenama.
Zajović je pitala Studenta - da li je moguća promena moralno-vrednosne paradigme.
„To je teško pitanje...Ja na nivou akademske zajednice nisam imao nijednu osudu u vezi sa mojim izjavama o genocidu u Srebrenici. I na FPN dominira desnica. Na blokadama - u užoj grupi nema nekih ideoloških razlika, nema nacionalista... Desničara, uopšte, ima malo na blokadama... O ideologiji se razmišlja površno, većina nema kapacitet za nešto dublje. Objedinjuje nas ta nada u „bolje sutra““, odgovorio je. I dodao - da je bio iznenađen neznanjem svojih kolega u vezi sa pitanjima ideologije...
Rečenica godine: „Niko te nije ništa pitao“
Tamara Spaić je napravila analogiju sa 1941-om, o kojoj je Koča Popović rekao da oni koji su krenuli u borbu nisu ništa zamišljali: „Bili smo ludi...“ Za nju je „rečenica godine“, studentska parola - „Niko te ništa nije pitao“. „Vi ste pametni, mudri i zreli. Potpuno sam fascinirana...“ Spaić smatra da bi, u ovom periodu pobune, pokušaj ideološkog pročišćavanja bio razoran za studentski protest i da bi Aleksandar Vučić takvim pravcem razvoja događaja sigurno bio oduševljen...“ Tačno je da je većina Srbije nacionalistička - čemu veoma pogoduje krajnje površno izveštavanje mas-medija. Opšta mesta o Kosovu pokazuju i koliko se ne poznaje realno stanje... Zato ti desničari manje učestvuju na blokadama-oni ne shvataju šta to vi radite...Ako insistirate ne na određenoj ideologiji već na bazičnim pravima, tu možete da funkcionišete i sa desničarima.“ Spaić je postavila i pitanje planira li se „dan posle“ i šta ako Zagorka Dolovac ne ispuni zahteve studenata.
Student je odgovorio da su oni svesni da su političke igre veoma komplikovane i da su se „uhvatili u koštac sa mašinerijim“: „Trebalo bi jako promišljeno igrati sa njima. Očekujem da će klupko početi da se odmotava. Dolovac bi morala da „potkupi“ mnogo ljudi. Ali, pretpostavljam da se to neće dogoditi. Vreme nije na našoj strani...“ On misli da mora da je „tim eksperata“ u Tužilaštvu počeo da radi na dokumentu, a da je do sada uhapšeno samo par izgrednika. „Postoji bojazan u vezi sa novogodišnjim i božićnim praznicima. Samo da blokada opstane do Božića... Mi igramo pametnije od njega jer ga pratimo. Ne znam šta posle...“
Miloš Urošević je pitao Studenta da li su njegove kolege na blokadama umorne, da li ih je strah i šta očekuju od građana? Odgovorio je: „Očekujem da građani budu tu. Blokade ne mogu bez građana...“
Na pitanje Kladničanina da li ih „buše iznutra“, odgovorio je da se to dešava preko Studentskog parlamenta gde su većina desničara i članovi SNS, ali da toga nema na FPN koji je obezbedio da takvih nema u njihovom parlamentu.
Staša Zajović je problematizovala „status prijatelja“ i citirala Nadeždu Mandeljštajm koja je rekla da su u vremenima terora prva žrtva prijateljstva: „Devedesetih je bio mnogo viši nivo prijateljstva. Sada to nije slučaj.“
„Promenio se družtveni kontekst. Tu su sad telefoni, uvećala se distanca...“, odgovorio je Student na pitanje Zajović kako on oseća međuljudske odnose na sadašnjim protestima. Zajović je naglasila da je Otpor bio horizontalna organizacija kao i njihova. Ona je navela da postoji pet načina na koje većina reaguje na nenasilni otpor. „Jedan od njih je uvažavanje, a studentski protesti uživaju ogromno poverenje i poštovanje građanstva...“
Student smatra da su dobro reagovali na poziv republičke javne tužiteljke Zagorke Dolovac – kada su odbili njen poziv na razgovor: „Njena reakcija je, verovatno, usledila posle poziva Vučića. On je na sve spreman ali je i zbunjen...“
Kladničanin smatra da je „opozicija sačuvala režim na nekim nivoima“ zbog načina ponašanja tokom zadnjih 12 godina: „Sadašnje učesnike i učesnice studentskih protesta veoma karakterišu čistota i neiskvarenost...“
Protest nije revolucija ni Peti oktobar
U nastavku razgovora najviše reči je bilo u vezi sa odnosom studenata u blokadama prema vlasti i opoziciji i mogućim pravcima razvoja onoga što je sada studentski protest. Zajović je primetila da i vlast i opozicija infantilizuju u svojim obraćanjima, bilo da se radi o kritici ili podršci (pomenula je citat čiji je autor Milan Kundera o „infantilizaciji“). Očekivanja od mladih u protestu su, smatra ona, prevelika i borba za promene koje se traže kao da je samo njihova obaveza...
Student kaže da je to možda i razumevanje nekog „sleda odgovornosti“, ali i izraz kolektivne frustracije i nemoći: „Imali smo jako loš kontekst politike. Mi, opet, imamo taj drugi kontekst politike i u odnosu na poziciju i u odnosu na opoziciju. To je stvorilo novo poverenje među građanima. Možda ćemo izabrati neki svoj put... Nismo se ogradili od građana koji nemaju veze ni sa vlašću ni sa opozicijim - kao što su sindikati, NVO...“
Melanija Aleksić ga je pitala da li će studenti - u slučaju skorih izbora, napraviti svoju stranku i da tako realizuju svoje ideje o nezavisnim i odgovornim institucijama koje-kako je rekla, nismo nikad ni imali. Odgovor je bio: „Verovatno ne. Nismo mi imali ideju o nekoj revoluciji, o nečem kao što je bio Peti oktobar... Mi stvaramo taj pritisak koji će ih primorati da reformišu institucije ili će „pući“. Mi sad nemamo tu snagu kao što je bila ona pred Peti oktobar. Jedino što možemo, u ovim okolnostima, jeste da stvaramo pretpostavke za učestvovanje građana u donošenju odluka, za aktivnije društvo...“
Kladničanin je podsetio da se ovaj protest, pre svega, zalaže za pravni poredak, a Zajović je postavila pitanje kako se može direktna demokratija povezati sa liberalnom?
Pomenut je i generalni štrajk, a reagovanje Studenta je bilo prilično obazrivo kada se o toj temi - koja mnoge zanima, radi: „U nekim grupama u društvu postoji dugo nezadovoljstvo. Pokušali smo da i njima pokažemo koliko je važno da i oni svoju energiju ulože u to „bolje sutra“. Ali, oni su u strahu, zaplašeni su, imaju i komplikovaniji život nego mi... Ali će sve to nezadovoljstvo-u jednom trenutku, morati kulminirati... Ovo je proces, mi nigde ne žurimo...“
Marko Čonjagić smatra da Vučić još uvek nije dovoljno uplašen razvojem događaja i da je zato važno da studenti postave vremenske rokove za ispunjenje svojih zahteva. „Rokovi bi značili radikalizaciju i, verovartmo, sukob sa policijom. Držimo se izreke „Um caruje, snaga klade valja....“
Nastasja Radović