Uvodničarka: Dragoslava Barzut
Moderatorka: Staša Zajović
Prisutno: 13 osoba
9. april 2025. godine
Posle odluke predsednika SAD, Donalda Trampa, da donese uredbu o suspenziji aktivnosti organizacije USAID i drugim merama, u Srbiji su državni organi krenuli sa ispitivanjem načina na koji su sredstva USAID korišćena u nevladinom sektoru, fokusirajući istražne radnje na samo nekoliko organizacija. Ne postoje informacije da je je američka administracija to tražila, a posebno je ova kampanja čudna jer najveći deo sredstava USAID dobijaju upravo institucije države a ne civilne organizacije. I dok se u SAD vodi borba protiv ove i drugih Trampovih direktiva i sudovi ih obaraju, u Srbiji je trajala (i još nije završena) prava kampanja protiv nekolicine NVO, uglavnom onih poznatih po kritici vlasti i skretanju pažnje na kršenje ljudskih prava i sloboda.
O tome kako je ova kampanja izgledala na primeru organizacije Građanske inicijative, govorila nam je Dragoslava Barzut.
„Upad Uprave kriminalističke policije dogodio se 25. februara. Ja sam bila na bolovanju, ali mi je rečeno da moram da dođem jer je traženo prisustvo nekog od zakonskih zastupnika. U prostorijama Građanskih inicijativa naišla sam na trideset pištoljima naoružanih policajaca. Tražila sam da oružje odlože jer je, zaista, to pojačavalo krajnje tešku situaciju. Bilo je pola devet ujutro, a pretres se završio oko ponoći. Jedva su mi dozvolili da-nakratko, odem da izvedem psa. Rečeno mi je da su oni tu po usmenom nalogu tužitelja, da bi obavili PO (prikupljanje obaveštenja). Ali po Zakonu o policiji, ovakvo upadanje je moguće ako se već vodi istražni postupak...“ Barzut kaže da je tokom dana početna napetost popustila, da je policija spustila negativni ton, ali da je njoj bilo jasno da oni baš i ne znaju šta traže. Svemu je bio prisutan i advokat Inicijativa Miloš Janković. Neobično je da se ispituje ova organizacija jer-kako kaže Barzut, ona uopšte nije bila direktni korisnik sredstava USAID, već je dobila jedan mali grant za svoj urgentni fond-od direktnog korisnika sredstava USAID, organizacije Partners global iz Vašingrona. To je oko 5% procenata projekta. Po obrazovanju ekonomisti-kako su joj rekli, tražili su čak i „kartice dobavljača“, raspitivali se kako (na primer), pomažu demonstrante protiv eksploatacije litijuma, da li im „odnesu dvadeset hiljada eura u kešu“ i slično. „Oni su došli politički da nas uplaše“, smatra Barzut i kaže da su UKP-ovci odneli oko šesnaest kilograma fotokopirane dokumentacije Građanskih inicijativa: „Rekli smo im da bi trebalo da nam plate kertridže koje smo potrošili na toliko kopiranja.“
Kako god, ona kaže da postoji optužni predlog za zloupotrebu položaja i korupciju. „Oni su hteli da budu veći Tramp od Trampa. A mi zapravo nismo hteli da sarađujemo sa USAID jer oni traže da se podnese gomila papirologije. Iziritirana zbog svega, napravila san precizan zapisnik i tražila od UKP policijaca da ga potpišu. I potpisali su. Videlo se, u usputnom razgovoru, da oni sami imaju velike predrasude prema nama. Plašila sam se da će nas uhapsiti. Rekli su mi da bi trebalo da dođemo da damo izjavu. Ali se više nisu javljali...“
Dragoslava Barzut je posetila i na kampanju koju je protiv Inicijativa vodio Informer, kada se na njihovoj televiziji pojavila detaljna finansijska dokumentacija ove organizacije, pa čak i ugovori sa iznosima honorara...“ Ja sam zbog toga imala neprilike u mojoj zgradi, mom komšiluku...“ Ona je izrazila i bojazan da će pomoć stranih fondacija NVO sekoru biti sve manja –između ostalog i zbog toga što su u nekim zemljama iz kojih su bili važni donatori, sada na vlasti konzervativno-desne vlade koje smanjuju davanje iz budžeta za međunarodnu pomoć. „Mnoge organizacije otpuštaju gotovo čitave svoje kolektive. Ostaje dvoje-troje ljudi. U Srbiji pare iz budžeta idu za naoružavanje. Ostajemo na vetrometini. Da li će civilni sektor da se transformiše?“ Barzut smatra da su potrebne neke nove forme udruživanja: „ Potrebna je neka vrsta koalicije jednog šireg bloka NVO.“
Ona je ponovila da najviše sredstava od USAID dobija Vlada Srbije i da je-prema izjavi doskorašnje ministarke za EU integracije Tanje Miščević, od 2007., država dobila milijardu i dvesta pedeset miliona eura pomoći. Kritikovala je politiku USAID kada se radi o nekoj vrsti nebrige o ljudskim pravima jer-kako je navela, ponekad traže i to da žene ne koriste reč „abortus“... Sonja Biserko je dodala da „demokratske vrednosti nisu više prioritet“. Barzut smatra vrlo lošim znakom povlačenje iz skupštinske procedure Zakona o rodnoj ravnopravnosti, ali je najviše brine aktuelna represija koja se-pored drugih znakova i poteza, najteže obrušila na grupu studenata i aktivista/kinja koji se nalaze u pritvoru u Novom Sadu. „ Jednom dečku koji ima alergiju, bilo je kritično. Oni su mladi, traže sebe, neki su i pristalice PSG...Zakon se ne primenjuje ili se primenjuje protiv nas...“ Kao primer, navela je optužnicu za rasnu diskiminaciju koja je podignuta protiv aktivista u Boru, koji su protestovali zbog ponašanja kineskog Ziđina...
Staša Zajović je pomenula pokušaj vlasti u Srbiji da usvoje neku vrstu zakona o stranim agentima, sličnog onom koji sada deluje u Rusiji: „Ispostavlja se da takav zakon nije ni potreban formalno jer se po njemu već deluje...“ Sonja Biserko kaže da je Aleksandar Vučić sve represivniji prema kritičkom mišljenju, istraživačkom novinarstvu, a sada i prema civilnom sektoru: „Pojačava represiju prema svima koji su stali uz studente. Ali neće uspeti. Promene su tako duboke. To je ponovno konstituisanje društva. Svi moramo imati strpljenja. Na lokalu je sve više takvih reakcija. Ljudi sređuju svoju opštinu, rešavaju konkretne probleme. Ali, ovo se odnosi samo na Srbiju, ne i na Srbe na Kosovu, u Republici Srpskoj i Crnoj Gori. Priča Vučića o vojvođanskom separatizmu nije uspela. On više Srbe ne može da mobiliše.“
Barzut je pomenula da je Srpska napredna stranka dobijala značajne donacije od fondacija nekih zapadnih zemalja. Ona smatra da je važna obuka mladih za poznavanje demokratskih vrednosti, procesa i procedura kojima se Inicijative posebno bave.
Melanija Aleksić se ne slaže sa Biserko da su na delu duboke promene: „Ovo su sada neki igrokazi za pretrčavanje onih koji se osećaju ugroženo. SNS ima veliki broj članova. Svako je nešto dobio, ali neki nisu dobili dovoljno...“ Biserko je odgovorila da se radi o početku jednog procesa koji pokazuje da su se ljudi socijalno probudili posle četiri decenije.
Barzut je govorila o učešću nekih ideološki konzervativnih žena u osmomartovskom maršu ove godine. Ona smatra da je važno što je u tome učestvovala i Ljiljana Bralović (iz pokreta Ne damo Jadar) iako se, možda, većina drugih učesnica u ideološkim pitanjima ne slaže sa njom. Zajović je to protumačila veoma spornom bliskošću levih i desnih suverenista. Nikola Krsić razume te problemi kao očekivane, jer je društvo u Srbiji dominantno desno-klerikalno. Barzut na sve to kaže da pre pet godina nije mogla da zamisli Bralović kao učesnicu osmomartovskog marša, ali da se tu nešto promenilo. Smatra da je to i rezultat saradnje Inicijative sa grupama aktivista i aktivistkinja koji se bore protiv iskopavanja litijuma. „Ja radim sa njenim kolegama. Smatram da je važno dostignuće kada se sedi i razgovara sa neistomišljenicima. Mene raduje kad se sretnu te krajnosti. Da popijem rakiju sa Ljiljanom Bralović i da pričamo o poeziji...“
Povela se i diskusija o prisustvu i odsustvu simbola na protestima i okupljanjima.
Dragomir Olujić je pomenuo da je na jednom od plenuma postavljeno to pitanje i da je većina odlučila da je u redu prisustvo i desnih i levih, da to nije problem...
„Korupcija, odgovornost, institucije-to su tri najvažnija zahteva. Ovi mladi su odrasli na tom četništvu“, smatra Biserko, a Staša Zajović kaže da je posebno brinu režimske optužbe za terorizam i kvalifikacije onih koji su u pobuni -kao ekstremista. Olujić smatra da režim i „konkretno organizuje grupe koje se lažno predstavljaju“: „ Tako nameravaju da kontrolišu taj deo polja, da popišu ljude...“ Zajović misli da je dobro što su se pojavili zborovi; „Šta god da na njima pričaju, važno je da zauzimaju javni prostor.“
Gordana Radosavljević se zalaže za to da direktna demokratija dominira kao način demokratskog odlučivanja na svim nivoima-što Barzut smatra i opasnim, a Zajović da bi najbolja kombinacija bila ona -direktne i predstavničke demokratije.
Postavilo se i pitanje da li protesti imaj i klasni karakter, o predrasudama prema siromašnima, o elitizmu ljudi iz nevladinog sektora, „građanista“...Barzut je prenela svoja iskustva koja pokazuju da mnogi glasači SNS koji izlaze na izbore, ne znaju ni o kojim se izborima radi: „Problem je i naš elitizam. I mi moramo nekako da se otvorimo ka tim ljudima...“
Započet je i razgovor o prelaznoj vladi koji su predložili studenti-blokaderi sa Novosadskog univerziteta, a pomenuto je i saopšenje plenuma studenata Filozofskog fakulteta u Beogradu, u kojem se oni ograđuju od odluka kolega iz Novog Sada i podvlače da ne žele nikakvu saradnju sa opozicijom i civilnim aktivistima.
Nastasja Radović