Uvodničarke: Helia, antiratna i antiimperijalistička aktivistkinja iz Irana i Sonja Biserko, Helsinški odbor za ljudska prava
Moderatorka: Staša Zajović
Prisutno: 20 osoba
1.april.2026. godine
„Kolateralne žrtve“ ratova na Bliskom istoku-poraz civilizacije
U prvom delu ovog Kružoka, prikazan je intervju sa Mirjanom Rakić, spoljnopolitičkom analitičarkom iz Zagreba, koji je emitovala TV VIDA. Povod za intervju je eskalacija sukoba na Bliskom istoku i napad SAD i Izraela na Iran, ali i iranski napadi u regionu-kao i geopolitičke i finansijske posledice rata.
Evropa se konačno oduprla Trampu
Rakić je napomenula da je napad SAD i Izraela na Iran-nazvan preventivnim, za šta je jasno da to ne može biti. Dalje, kaže ona, to je rat bez jasnih ciljeva-ciljevi se menjaju, bez odobrenja je NATO; kao ciljevi pojavljuju se oni vezani uz korišćenje iranske nafte i namere da se promeni režim...Odmah se videlo-smatra ona, da se režim neće lako promeniti, da postoji ešalon za zamenu, da su vojni zapovednici regionalno raspoređeni i da ih ima „u više slojeva“. Ona kaže da su napadači pokazali neznanje i voluntarizam, da su svojom akcijom poništili međunarodno pravo-pokrećući rat iz kojeg neće izaći lako, a posledice će, svakako, biti velike...Upadom Izraela u Liban, poništeni su sporazumi o graničnom koridoru, dešava se nepotrebno razaranje Bejruta. Sve izgleda, zaključuje, kao da Donald Tramp želi da Benjaminu Netanjahuu pomogne da napravi „veliki Izrael“.
Ovaj rat, kaže Mirjana Rakić, nije isto što i američki rat u Iraku-koji je bio i kopnena invazija. Za napad na Irak, formirala se i velika međunarodna koalicija. „Donald Tramp je u rat ušao sa minimalnom podrškom Amerikanaca.“
Ona smatra da će Tramp proglasiti pobedu u napadu na Iran jer je, verovatno, to deo njegove predizborne strategije-zbog predstojećih međuizbora za Kongres. Međutim, američki predsednik ne može uticati na iranski oružani vrh, ni na kler ni na Iransku revolucionarnu gardu. „Za sukob sa SAD, Iranci su se pripremali od 1979. godine...“
Rakić veruje da će Kina sve pokušati da ne bi išla na ruku Vašingtonu jer-iako je zatrvaranje moreuza Ormuz, osujećuje u korišćenju iranske nafte, ona može koristiti i rusku...Napadi u Ormuzu su, kaže ona, jasno selektivni: „ Zna se čiji se tankeri napadaju...“ Sve bi to moglo dovesti do siromašenja Evrope koja je, smatra Mirjana Rakić, već odustala od Ukrajine. Ona to objašnjava-da kada je reč o nafti, svaka država sama odlučuje dok je, kada je bilo reči o sankcijama Rusiji, traženo jedinstvo EU. Zaključuje da je Tramp Putinu prvi partner na međunarodnoj sceni (prisećajući se kako je Putin protokolarno i sa prijateljskim gestovima dočekan na Aljasci). Ali, dodaje, nema naznaka da će Putin posustati...
Zavisnost Evrope od Amerike, vidi se i u tome što Evropa kupuje američko oružje koje daje Ukrajini. Ona je govorila i o reagovanjima na poziv Trampa da Evropa pomogne SAD u ovom napadu na Iran, bar dajući svoje ili zajedničke baze za korišćenje u ratu. Skrenula je pažnju da je većina odbila, među privima španski premijer Pedro Sančez, a čak i italijanska premijerka, Đurđa Meloni...
Što se tiče raspoloženja za ovaj rat, Rakić kaže da je potpredsednik SAD, Džej Di Vens, bio protiv napada-dok je ministar rata, Peter Hegset, na ovaj sukob gledao kao na akcione filmove Toma Kruza...
Govorila je da i dalje-na Zapadu, postoji tendencija dehumanizacije Arapa i naroda Bliskog istoka. Pomenula je i to koliko nove tehnologije-kao veštačka inteligencija, pomažu u lociranju meta za odstrel, ali da-svejedno, stradaju civili (kao civili u Palestini, devojčice iz škole u MInabu). Izraz „kolateralna žrtve“, nazvala je najstrašnijim...
Ljude koje je Tramp postavio unutar svoje administracije smatra „nesposobnim za civilizaciju“. Spoljnopolitička analitičarka je, u vreme ovog intervjua, aktuelni predlog izraelskog ambasadora u Zagrebu da se „raspusti“ Iranska ambasada u Hrvatskoj, nazvala nedopustivim-i slaže se sa hrvatskim predsednikom Zoranom Milanovićem da je takav predlog zaprepašćujući...
Helia: Diktatura jeste ali je naša
Helia, poreklom iz Irana (sada živi u Evropi), antiratna i antimperijalistička aktivistkinja, kaže da joj jako teško padaju stradanja u njenoj zemlji: „Trideset drugi dan je rata. Od pre nekoliko dana cionistički imperijalisti su napali infrastukturu. Uništeno je 75% industrijskih objekata, među njima i posebno važna postrojenja farmaceutske industrije. Ja znam šta to znači jer je moja majka umrla zbog toga što nije bilo lekova. Preživela bi da smo mogli da pribavimo lekove za nju. Zato su sankcije ono što šteti iranskom narodu a ne režimu. Kćerka mog prijatelja ima dijabetes. Od dolaska Donalda Trampa na vlast, nemoguće je nabaviti lekove za nju.“ Helia kaže da su napadači na Iran govorili da imaju vojne ciljeve, ali su ubijali iranske lidere-a sada ubijaju i iranske naučnike i naučnice: „Izgleda kao da nameravaju sve da unište. Izgleda da hoće da nas unište kao veliku naciju-jer, iranska nacija jeste velika. Iran je velika zemlja sa oko devedeset miliona ljudi-što samo zajedno imaju neke evropske zemlje. Sedam hiljada godina živimo zajedno, a sad hoće da nas pocepaju...Hoće da razdvoje različite narode unutar Irana. Posebno se trude oko Kurda i Turaka. A toliko dugo se živi zajedno, ima puno mešovitih brakova. Nema porodice bez nacionalne izmešanosti. Ako Tramp to pokuša da razbije, sukobi će biti krvaviji nego u SFRJ. Teška srca mogu da kažem da brinemo da će pokušati da nam oduzmu ostrva u Ormuzu i da ih proglase Trampovim...“
Ona kaže da je svesna da je u Iranu diktatura: „Znam ja da je u Iranu diktatura, ali je naša. U poslednjih dvesta godina, jedino u vreme diktatura, Iran nije gubio svoje teritorije. Ne traba nam da nas od diktature oslobađa neko ko dolazi sa 11.000 udaljenosti. Nažalost, ta propaganda je uspela da pridobije monarhiste. Pahlaviji podržavaju ovaj rat. Ali, mi ne zaboravljamo šta je Reza Pahlavi radio. Odrekao se i Bahreina koji je bio iranski...“
Zapad želi federalizaciju Irana
„Rat je počeo ambicijom da će se zaustaviti za nekoliko dana. Da će rat dovesti do promene režima. Niko nije očekivao da će se Iran organizovati“, primetila je Sonja Biserko. Ona smatra važnim i to-u kontekstu najnovijeg napada na Iran, da li će se zemlje Persijskog zaliva i dalje moći oslanjati na Iran. Ona tvrdi da ima dosta pokazatelja da Revolucionarna garda preuzima moć odlučivanja, sa druge strane-kaže, u Iranu već postoji veliki otpor diktaturi, koji je kontinuiran i veoma snažan. Podsetila je da je revoluciju protiv Šaha, pokrenula iranska opozicija: „Revoluciju protiv Šaha je izvela iranska opozicija, a ne Homeini. Homeini im se osvetio, pobio je 1988. godine oko trideset hiljada ljudi iz te opozicije. Ima ih sada u svetu, na Zapadu. U Kaliforniji je monarhistička opozicija koju Amerika podržava. Ali, iranska opozicija je najorganizovanija u Evropi. Postoji organizacija Narod mudžahedina, sa kojom se sretala. Glavni centar im je u Albaniji. Ima ih oko tri hiljade. Dosta su targetirani od strane SAD. Oni organizuju protese u Francuskoj, Ujedinjenom kraljevstvu...“ Biserko kaže da su većina Iranaca i Iranki protiv intervencije, ali da se i to može poremetiti. Jer SAD pokušavaju da aktiviraju iranske Kurde koji, za sada, na to nisu pristali. U regionu ima oko četrdeset pet miliona Kurda koji traže pravo na samoopredeljenje. „Ide se na federalizaciju iznutra. Persijanaca u Iranu ima 52%. Ono što ja smatram zabrinjavajućim u svemu tome, jeste što je primarna identitetska politika.“ Dodaje, da se pouzdano ne zna šta se događa unutar Irana, ni to koliko je građana i građanki do sada pogubljeno od strane iranskog režima.
Helia tvrdi su mudžahedini podržani od Izraela: „Nema iranske opozicije. To su špijuni koji rade za inostranstvo. Plaćeni su od Izraela, a u Iračko-iranskom ratu su bili na iračkoj strani. Staša Zajović je reagovala tvrdnjom o tome da u Iranu danas postoje potlačene manjine- kao Arapi, zoroastrijanci, sufisti...Helia je tu ponovila da se mora insistirati na tome da se rat vodi protiv čitavog iranskog naroda, a ne protiv režima u Teheranu. I kaže da Tramp u rat nije ušao sa jasnim planom, ali da ga Netanjahu jeste imao: „Netanjahu je planirao da uništi Iran..Žele da budemo kao Libija, ako se izbije građanski rat. Ne negiram posledice diktature i posledice za manjine. Ali, ako izbije građanski rat, nikako neće biti dobro. Niko se ne brine o demokratiji u Saudijskoj Arabiji-gde je gora diktatura, već o demokratiji u Iranu.“ Biserko je to prokomentarisala da u Iranu postoji jak uticaj radikalnog islama. Zajović se podsetila aktivnosti Iranke Mariam Namazie koju je upoznala u Londonu (One Law for All) i koja je bila kod nas na konferenciji 2019. I pomenula napade Hezbolaha, neke vrste spoljne ispostave iranskih vlasti...“ Ali, ne može se opravdati napad na Iran-kada je već bio uništen njihov nuklearni program.“
Borba za resurse obeležila je noviju istoriju Irana
Ljiljana Radovanović je pitala postoji li i kakva je podela među iranskim zajednicama. Pričalo o onome šta je i kako Iran izgubio vojnim pučem protiv Muhameda Mosadeka (1954.) „Mosadek je preuzeo vlast u Iranu posle Drugog svetskog rata. Kao socijalista zemerio se Zapadu zbog naftne industrije. Čerčil je sugerisao da ga skinu sa vlasti. Posle njega su došli Pahlaviji...“ rekao je Lino Veljak.
„Velikoj Britaniji je bila važna naftna industrija. Ponašali su se imperijalno. Ali, izgubili su spor na međunarodnom sudu u Hagu. Mosadek je podneo tužbu. Usprotivio se vlasništvu Britiš petroleuma nad delom iranske nafte. Organizovan je puč i posle toga su Britancima bile vraćene privilegije. Puč je bio potpomognut spolja. Mnogi u Iranu kažu da se to i danas dešava“, reagovala je iranska aktivistkinja na pominjanje Muhameda Mosadeka.
Fahrudin ju je upitao šta podrazumeva pod formulacijom „naša diktarura“: „Da li to znači da bi situacija u Iranu trebalo da se rešava unutar Irana-bez uticaja spolja?“ Odgovorila je da je diktatura u Iranu odgovornost njegovih građana i građanki da to promene i da je-u tu svrhu, nepoželjno mešanje spolja.
Nastasja Radović je primetila da mnogo ljudi pati u Iranu i da se-do sada pokazalo, da ne postoji dovoljno unutrašnjih kapaciteta za promenu. Helia je ponovila da samo iransko društvo treba da promeni vlast: „Ono ne veruje u zapadne vrednosti. Nema poverenja. Četrdeset sedam godina je uticalo na ljude. Dok sam tamo živela, nisam mogla nigde da putujem. A kad sam otišla, nisam se mogla vratiti...Ljudi mogu da promene stvari ako su ujedinjeni. Veliki broj ljudi u Iranu su vernici. Oko deset miliona ljudi ne veruje u demokratiju. Svaki dan života za građane u Iranu, predstavlja mučenje. Zbog sankcija.“ Ona kaže da Iranu jeste potrebna pomoć, a to je ukidanje sankcija: „Tražimo da se ukinu sankcije. Bićemo jači i moći ćemo da zahtevamo više od vlade...“
Učesnici/ce su je pitali i za njen odlazak iz Irana. Helia je rekla da je Iran napustila 17 godina ranije „zbog privatne svađe sa porodicom“ i da se tamo vraćala nakon odlaska. „Sa očeve strane sam Turkinja a sa majčine Persijanka. Manjine u Iranu imaju televizijski program na svom jeziku.“ Zinaida Marjanović ju je pitala o njenom religioznom opredeljenju, a Helia kaže da „nema religiju“. Govorila je i o svojim odnosima sa ljudima u zemlji: „Radi se o klasnom pitanju. U Iranu je to pitanje klasno. Stvari su se promenile zbog borbe žena. Ima delova Irana gde nije obavezan hidžab.“ Biserko je pitala da li je tačno da je „novi ajatolah bio liberalniji u odnosu na Homeinija“. Odgovorila je da vlada nije promenila zakon, ali da jeste bilo „neke relaksacije“: „Kad sam bila mala, žene su bile pokrivene. Ja sam u školi nosila uniformu i veo. Kćerke moga brata danas to ne moraju...“ Kladničanin smatra da su takve privilegije u Iranu, moguće samo za više klase. „Najslobodniji grad je Teheran i mnogi parovi žive zajedno iako nisu venčani. U Kurdistanu je mnogo gore. Postoje ubistva iz časti...Sve zavisi od toga gde živite. U Teheranu ima više slobode...“, kazala je Helia.
Zajović: I Iran je imperija-iako regionalna
Ljiljana Mijanović smatra da sadašnje razaranje u Iranu, dodatno komplikuje situaciju. Veruje da je jedna od namera-upravo to, da ne dođe do promene iznutra.
Staša Zajović je govorila o vrednostima iranskog nezavisnog filma, a pomenula je i ulogu Narges Mohamadi, dobitnice Nobelove nagrade (2023.). Ona smatra da je i Iran-regionalno, imperijalna sila. „Nisu samo SAD imperija, već i Iran. U regionu postoji 13 ogranaka Hezbolaha. I Slobodan Milošević se ovde ponašao imperijalno...“ Mijanović vidi početak rešenja iranske situacije i u ukidanju sankcija: „Prvo bi trebalo da se ukinu sankcije. Iran ima specifičnu civilizaciju. Zapad ne može davati recept. Sada je u Izraelu donet i novi rigorozni zakon koji se odnosi na Palestince na Zapadnoj obali. To deluje isto kao kada pogube nekog u Iranu...“ Gordan Jovanović je pitao o društveno-klasnoj stratifikaciji u Iranu. Helia kaže: „U 60-tim godinama, bili smo ruralno društvo. Šah je naterao ljude da napuste sela. Danas, oko 70% ljudi žive u gradovima. Seljaci su postali radnici. Ranije smo imali veliku srednju klasu. Moj deda je imao svoju firmu, a danas je mom ocu potrebna pomoć države. U Iranu ne postoje platne kartice zbog sankcija. Ko ima sreće da radi, zarađuje dvesta dolara. Na Zapadu smatraju da će uništavanje iranske ekonomije pomoći u unutrašnjoj pobuni. Veruju da će ljudi izaći na ulice, kad ne budu imali hleba?! Na pitanje Ljiljane Mijanović da li postoji administrativna granica između etničkih grupa, aktivistkinja kaže da jakih podela-kao što bi bile republike, nema.
Nastasja Radović