Konferencija je donela sledece zakljucke


1) Konferencija je osigurala prostor za artikulaciju višeslojne diskriminacije žena unutar struktura rodno utemeljene moći u našim društvima, koja podržava opresiju, podređenost i potčinjenost žena i njihov globalni osjećaj ne/sigurnosti, u Evropi /unutar i izvan EU/, u našim zajednicama pa tako i u našim domovima.

2) Konferencija se suglasila da ukoliko evropski projekt želi biti nositelj stvarnog mira, socijalne pravde i demokracije, glavna struja politike EU bi trebala prepoznati vezu između patrijarhata, muškog nasilja prema ženama i rata, te hitno započeti preoblikovanje i stvaranje novog koncepta Evropske sigurnosti i obrambene politike. U tom procesu, feministička analiza i kritika su neophodne, te bi ih kreatori političkih odluka hitno trebali uzeti u obzir.

3) Ova je konferencija povezala i dala opći pregled svih faktora, naglašavajući hitnost političkog prepoznavanja (globalne) marginalizacije različitih potreba žena i mogućnosti koje im stoje na raspolaganju, uključujući potrebu za sigurnosti kao preduvjet utjecaja na političku, ekonomsku i pravednu preraspodjelu resursa i moći. U prvi plan konferencija je stavila nejednakost između muškaraca i žena kao glavnu prepreku razvoju društava. Diskusije su otkrile vezu između muškog nasilja prema ženama, patrijarhata, i struktura rodno utemeljene moći koji podržavaju i obnavljaju neravnotežu rodne moći. One su podvukle povezanost između struktura nasilja u ratu i u patrijarhalnim društvima za vrijeme „mira“, čija su lica neizvjesnost, nezaposlenost, ekonomska nesigurnost, trgovanje ženama i prostitucija. Ova je konferencija također naglasila veze između globalnog militarističkog sistema i patrijarhalne opresije, te pozvala na artikulaciju i afirmaciju etike brige i feminističke platforme sigurnosti kroz odgovornost.

4) Diskusije su omogućile uvid u način na koji militarističko nasilje korišteno od strane vojske u ratu biva opravdavano i transformirano u silovanje i seksualno ponižavanje tokom rata, a također u „mirnodopsko“ nasilje protiv žena u obitelji. Ovo je, s druge strane, osvijetlilo potrebu za primjenom višestrukih i radikalnih pristupa u propitivanju i destabiliziranju konvencionalnih patrijarhalnih koncepata rata, mira i sigurnosti. Govornice su istaknule osjećaj hitnosti, promatrajući sigurnost kao poziciju prema društvu, te zasnovanu na etici solidarnosti. Ovo je prenijelo potrebu za hitnim uključivanjem feminističke analize u glavne političke tokove na svim razinama dok se teoretski rekonceptualiziraju gore spomenuti koncepti. Zajedno s tim, istaknut je i zahtjev za hitnim razobličavanjem svih oblika rata kao načina rješavanja konflikata, te militarizma i drugih oblika nasilja, kao i zahtjev za globalnom demilitarizacijom.

5) Govornice su otišle i dalje u isticanju veze između (nedostatka) rodne jednakosti u današnjoj Evropi i (nedostatka) obavezujućeg pravnog okvira na razini Evrope, a koji promovira i osigurava rodnu pravdu i demokraciju i osigurava preraspodjelu moći između žena i muškaraca. To je također dovelo do pitanja hitnog i sveobuhvatnog početka preispitivanja koncepta demokracije. Činjenica da je među 202 člana i članice Konvencije koja je napravila prijedlog za evropski ustav bilo samo 17 žena, je samo jedna strana problema nepotpune demokracije.

6) Konferencija je otkrila vezu između porasta vojnog budžeta i porasta naoružanja s jedne strane i smanjivanja budžeta za javni sektor s druge strane, što je otkrilo kako se (globalni) neo-liberalni politički režim nametnut u EU utemeljuje i širi na buduće članice, a na račun žena. Konferencija je pokazala zabrinutost i dovela u pitanje model evropske sigurnosti i zajedničke obrane koji kreira saveznu strukturu sigurnosti nadređenu onoj koju imaju države članice, a koja izravno od njih traži povećanje vojnih izdataka.

7) Štoviše, učesnice su dale opći pregled situacije seksualnih i reproduktivnih prava žena širom Evrope i povezale njihovo pogoršanje sa između ostalog, rastućim utjecajem i privilegiranim statusom kojeg je crkvi dala država i promovirala u Ustavnoj Povelji EU. One su naglasile da bi odvajanje crkve od države i promoviranje sekularne Evrope trebalo biti jedan od glavnih prioriteta evropske politike i zaključile da bi EU trebala kreirati politike koje afirmiraju ženska reproduktivna prava, slobodu izbora u odnosu na svoje tijelo i pravo na slobodni abortus kao ženino ljudsko pravo i pitanje sigurnosti.

8) Nadalje su učesnice naglasile vezu i razliku između predstavljanja žena, njihovog sudjelovanja i oblikovanja glavnog toka feminističke politike koja ženske interese, potrebe i feminističke zahtjeve postavlja na visoko mjesto na političkom dnevnom redu zajedno s potrebama drugih zanemarenih i diskriminiranih grupa u našim društvima. Ciljati na patrijarhalni sistem u kontinuitetu i dekonstruirajući mit prema kojem (politička) moć ne odgovara ženama, koji se širi kroz, među ostalim, i opće obrazovanje, je jedan od utvrđenih prioriteta.

9) Učesnice su osigurale iskustvene i teoretske uvide kao i kritiku tradicionalnog koncepta sigurnosti povezujući ga s postavljenim naslovom konferencije „Sigurnost u Evropi - za koga?“ Suočavajući i ujedinjujući različita iskustva i znanja o višeslojnoj diskriminaciji žena u ratu i miru, feministkinje i mirovne aktivistice preko granica kontinenta, legitimno su dovele u pitanje tradicionalni koncept sigurnosti kao koncept koji je limitiran na obranu onih u čijim je rukama moć. Pitanje ljudske sigurnosti postavljeno je kao osobno, političko i društveno pitanje i kao legitimni zahtjev na život bez straha na svim mjestima i u svim fazama života.
Muško nasilje protiv žena u svojim različitim oblicima je strukturalno te prelazi granice država kao i granice privatnih domova. Ono je sveprisutno. Iz tog razloga, ono predstavlja problem sigurnosti za svaku ženu. Konferencija je naglasila važnost proširenja koncepta politike globalne sigurnosti uključivanjem problema strukturalnog nasilja prema ženama u svakodnevnom životu. Ona je također potvrdila da slobodni izbor za žene znači pristup obrazovanju, zdravstvu, resursima, radu i moći odlučivanja. Istovremeno, konferencija je pozvala i na hitno kreiranje politika i stavova koji bi vodili do transformacije odnosa rodne moći i percepcije seksualnosti kako u privatnoj tako i u javnoj sferi.

10) Zahtjevi upućeni Evropskom parlamentu, Evropskoj komisiji i nacionalnim vladama tražeći transformacijske promjene i korektivne politike koje trebaju raditi u smijeru ukidanja neravnoteže rodno utemeljene moći i ženskog osjećaja ne/sigurnosti, bit će upućeni u ime sudionica konferencije.

Priredila : Snežana Tabački


Štampa   El. pošta