Ženska mirovna grupa feminističko - antimilitarističke orijentacije

„Pogled spolja i pogled iznutra“, razgovor sa psihološkinjom Branom Pešić

Uvodničarka: Staša Zajović
Moderatorka: Brana Pešić-Gontje
Prisutno: 12
12. jul 2023. godine


Brana Pešić-Gontje, sociološkinja i psihološkinja, koja već više decenija živi u Švajcarskoj (gde je i magistrirala psihologiju), razgovarala je sa članovima i članicama Žena u crnom, o saradnji kojom bi ona, kako je rekla, nastavila da se bavi temama koje su bile važne sociološkinji, antropološkinji i aktivistkinji, dr Zagorki (Pešić) Golubović... Neposredan povod za ovu njenu inicijativu je, rekla je Pešić, to što je pratila javno svedočenje žrtava ratnog silovanja tokom rata u Bosni i Hercegovini na Ženskom sudu, koje je ŽUC organizovao u Beogradu (26. jun 2023.)

„Slušala sam svedočenje žrtava silovanja. Tu mi se utvrdila potreba da razgovaramo o vašem radu: kako vi to doživljavate, kako se sa tim nosite-kako to sa sobom obrađujete da biste mogli da budete naspram tih ljudi koji su doživeli tolike užase? Kako se sa sobom nosite dok stojite naspram njih?“

Melanija Aleksić je govorila o tome da joj ti susreti i slušanje žrtava rata pomažu - jer onda shvata da su drugi više patili od nje, kao i da je ona svoje emocije potiskivala. Na to je Pešić rekla da je bitno razlikovati empatiju od stanja „prelivanja emocija“: „Empatija znači prepoznati osećanja drugih, ali se ne „raspasti“ od toga. Opasno je ako dođe do tog „preliva emocija“. Potiskivanje je jedna normalna i neophodna reakcija. Ali, kad se nešto potisne to može i da se otisne tj. eksplodira.

Govorilo se i o mehanizmima kako žrtvi pomoći da, u jednom momentu, izađe iz pozicije žrtve i da je uloga izgovorene reči-svedočenja, u tome izuzetno važna.

Ljiljana Radovanović je rekla da su joj neposredna iskustva pokazala da žrtve često veoma različito reaguju na svoj gubitak i zločin koji je počinjen, a Staša Zajović je istakla faktor „priznatosti zločina“ od strane sudova i zajednice. „One su heroine, one su socijalizovale svoju patnju. Dobile su pravno priznanje. Društveno-pravno priznanje zločina je najvažnije za oporavak žrtava. To se najviše ispoljava kod žrtava iz BiH. Drugačije je kod žrtava koje, kao u slučaju bombardovanja RTS-a, nikada to nisu doživele. Njihov bol nije nigde priznat. Sa druge strane, bošnjačke žrtve imaju i religiju kao svoj resurs duhovnosti koji im pomaže da se nose sa patnjom.“ Brana Pešić se složila sa značajem koji religioznost ima za žrtve jer je nada bitan elemenat toga a „bez nade se ne može živeti“.

Fahrudin Kladničanin je naveo svoja saznanja iz razgovora sa ženama iz Srebrenice, primećujući da je njihova religioznost pojačana a ne oslabljena tragičnim iskustvima i da se prema njima zajednica odnosi kao prema „sveticama“... Pešić je na to rekla da davanje oreola svetosti ima i svoju nezgodnu stranu, a to je nametanje neke vrste društvene i institucionalne kontrole nad žrtvama.

Staša Zajović je, međutim, istakla veliki značaj fetve koju je izdala Islamska zajednica kojom je žrtvama silovanja-Bošnjakinjama dozvoljeno od strane verskog poglavara da svedoče o zločinu koji je izvršen nad njima. Zajović to izdvaja kao dobar potez koji nisu inicirali vrhovnici drugih verskih zajednica: „Nikada do tada Islamska zajednica nije izdala takvu fetvu. To je važno za međunarodni pravni sistem.“

Zajović je govorila i o značaju stvaranja atmosfere sigurnosti i poverenja tokom pripreme Ženskog suda i „aktivnog slušanja“, kao i autentičnosti onog što se govori...

U vezi sa suočavanjem društva sa istinom o počinjenim zločinima, vodila se mala rasprava o tome da li promena dolazi „odozdo“ ili „odozgo“. Pešić smatra da nema promene bez inicijative građanstva, a Zajović je isticala važnost uloge elite u tom, po njoj, međuzavisnom procesu. Za Branu Pešić u tom opštenarodnom pokretu i individualizam „koji nije egocentrizam“ igra važnu ulogu. „To je sloboda“, rekla je ona.

(Zajović: „Trebalo bi da postoji i odgovorna intelektualna elita jer je važan i taj „pritisak odozgo“. Za to je dobar primer Argentine, Čilea...“)

Tamara Spaić je u razgovor uvela temu koliko je, u procesu emancipacije i suočavanja, važno imati u vidu i ulogu koju ima manipulacija nacionalnim mitovima kao jednu od prepreka u tom procesu.

Nastasja Radović


Štampa   El. pošta