KATARINA MILOVUK (1844. –1913.)

Žene aktivne u drugoj polovini XIX veka i do kraja I svetskog rata

Prve žene koje su stupile u javni život sredinom XIX veka

Početkom XIX veka, u Srbiji ima sasvim malo školovanih žena. One dolaze uglavnom iz Vojvodine i unose zapadne običaje i zapadnu kulturu. Prve žene koje izlaze na javnu scenu ondašnje Srbije su uglavnom Vojvođanke koje su se školovale napolju. Neke od njih, poput Marije Milutinović-Punktatorke, po dolasku u Beograd uvode običaj održavanja posela, na kojima su žene slušale o onome što je moglo doprineti menjanju tradicionalnog načina života, prosvećivanju, obrazovanju i emancipaciji žena.
Na javnu scenu Srbije tada se pojavljuju i prve glumice, pesnikinje i slikarke. Jedna od njih je i Katarina Ivanović, slikarka iz Vojvodine, koja je delovala u Beogradu.


Pedagoškinja, upravnica prve Više ženske škole u Beogradu, aktivistkinja i osnivačica nekoliko ženskih udruženja.

Katarina Milovuk je rođena u građanskoj porodici Đorđević u Novom Sadu, gde je stekla osnovno obrazovanje. Roditelji su je, u potrazi za najboljim školama, poslali na studije u Rusiju. Na Univerzitetu u Odesi položila je »pedagoški državni ispit«. Po završetku studija došla je u Srbiju, gde su joj se roditelji preselili.
1863. postala je upravnica tek osnovane Više ženske škole u Beogradu. S obzirom na nepostojanje slične škole u Srbiji do tada, njen zadatak je bio osmišljavanje nastave i pisanje udžbenika. Uvela je modernu pedagošku nastavu, pedagogiju i metodiku, i formirala moderan nastavni program. Učenice su učile ruski, francuski i nemački jezik.
Na njenu inicijativu je 1875. godine osnovano Žensko društvo,a četiri godine kasnije i Ženska radionica, škola za šivenje u kojoj su žene proizvodile odevne predmete sa narodnim motivima, Pazar, gde su se mogle kupiti rukotvorine napravljene u radionici i list »Domaćica«, glasilo Ženskog društva. Ovo društvo se bavilo, pre svega, humanitarnim radom, npr. brigom o deci poginulih u balkanskim ratovima u čuvalištu »Sveta Jelena«. Iako nisu radikalno feministička po svojim ciljevima, udruženja kao što je ovo bitna su, pre svega, za rađanje ideje o ženskoj samosvojnosti, otvaranje prostora za žensko delovanje i omasovljavanje ženskog pokreta. Katarina Milovuk je prva žena u Srbiji koja je 1897. zahtevala da je upišu u birački spisak, a njen zahtev je odbijen na kasacionom sudu samo jednim glasom protiv.
Jedna je od osnivačica Srpskog narodnog ženskog saveza (osn. 1906), organizacije koja je u svom programu imala borbu za pravo glasa za žene. Danas je gotovo nepoznata činjenica da je 1900. godine prevela Dole oružje (1889) Berte fon Sutner.
Njena borba za prava žena na planu obrazovanja žena, osnivanja i rukovođenja ženskih organizacija, predstavlja izuzetno delo nastalo potpunim posvećenjem. Manje su poznati njena borba za pravo glasa i njen doprinos na mirovnom planu. Izgleda da je takav angažman bio poznat i priznat u sifražetskom pokretu početkom 20. veka i da je delom doprineo da se na VII Kongresu Internacionalne alijanse za žensko pravo glasa (IWSA), održanog u Budimpešti 1913, Katarina Milovuk, kao predsednica Srpskog narodnog ženskog saveza (koji je član IWSA od 1911.) predstavi kao jedna od učesnica kongesa. Pored toga u posebnom dodatku časopisa Žena i društvo urednice Roze Švimer među fotografijama najznačajnijih predstavnica IWSA nalazi se i njena.1

_________________________
1Gordana Stojaković, Znamenite žene Novog Sada, Novi Sad, 2001.

Biografiju priredila
Nataša Lambić


Print   Email