Nikada nećemo zaboraviti zločin u Štrpcima!

 27.02.1993. – 27.02.2025.

Povodom 32. godišnjice zločina u Štrpcima, aktivistkinje Mreže Žena u crnom iz Prijepolja, Priboja i Pljevalja, prisustvovaće 27.02.2025. komemoraciji u Prijepolju, zajedno sa porodicama žrtava.

Dana 27. februara 1993. godine, u 15:48h, na pruzi Beograd – Bar, u mestu Štrpci, iz voza broj 671 srpska paravojna formacija „osvetnici“, koja je delovala u rezervnom sastavu Višegradske brigade, Vojske Republike Srpske, pod komandom Milana Lukića, je izvela 19 putnika bošnjačke, jednog putnika hrvatske nacionalnosti i jedno nepoznato lice. Zarobljenici su odvedeni u fiskulturnu salu salu osnovne škole u selu Mušići (opština Višegrad), gde su prebijeni i opljačkani, a potom su ubijeni, u dvorištu kuće Rasima Čehića, u selu Prelovo (opština Višegrad).

Žene u crnom su odmah pružile podršku porodicama žrtava:

od 1993., godinama unazad, svakog 27. februara, protestima u crnini i ćutanju, obeležavale godišnjicu otmice u Štrpcima.

Takođe su zajedno sa porodicama žrtava, 27. februara 2008. godine, organizovale odlazak u stanicu Štrpci.

Žene u crnom su sve vreme koliko je trajao sudski proces protiv nekolicine optuženih za ovaj zločin, u Specijalnom sudu u Beogradu, pružale emotivnu i političku podršku porodicama žrtava. Presuda istog tog suda je bila sramotna – jedna pravosudna institucija se još jednom narugala, kako žrtvama, tako i porodicama žrtava ovog zločina.

Za ovaj, kao i za ostale zločine, koji su počinjeni u Sandžaku, nad bošnjačkim stanovništvom, pred Haškim tribunalom, niko nije kažnjen. Od zločinaca – pukih izvršilaca, prvi je kažnjen Nebojša Ranisavljević, u Bijelom Polju, u Crnoj Gori, 2001. godine, a potom je još nekolicini neposrednih izvršilaca suđeno na sudu u Sarajevu, 2022. i Beogradu, 2023. godine.

Žene u crnom, i ovom prilikom podsećaju:

  • da za ovaj državno organizovani zločin (iza koga su stajale sve političke strukture SRJ) nije odgovarao niko od planera, naredbodavaca, inspiratora zločina;
  • da za većinom posmrtnih ostataka žrtava porodice još uvek tragaju;
  • da zbog diskriminatorske odredbe u Zakonu o civilnim žrtvama rata, isti zakon porodice žrtava ne prepoznaje kao žrtve, buduči da su žrtve ubijene van teritorije SRJ (iako je ta teritorija bila pod kontrolom bosanskih Srba), i da nisu stradali od tzv. neprijateljske vojke (budući su ih ubili pripadnici bosanskih Srba).

Bez pravde za žrtve zločina počinjenih u naše ime, a i svih drugi, nije moguć pravedan mir!

27.02.1993. – 27.02.2025.

U Beogradu, 26.02.2025.


Print   Email