Ženska mirovna grupa feminističko - antimilitarističke orijentacije

Uvek neposlušne, i dalje na Ulicama...

Žene u crnom – 30 godina otpora

9. oktobra 1991. godine prvi put smo izašle na ulice Beograda – tada smo započele nenasilni otpor ratu i politici srpskog režima. Do sada smo organizovale oko 2 500 akcija na ulici. I dalje smo na ulicama...
Žene u crnom/ŽUC su aktivistička grupa i mreža feminističko-antimilitarističke orijentacije, koju čine žene, ali i muškarci različite generacijske i etničke pripadnosti, obrazovnog nivoa, socijalnog statusa, životnih stilova i seksualnih izbora.

Pročitajte više...

Žene Srebrenice govore

Dokumentarni film u režiji Milice Tomić, u produkciji ŽUC-a (2008.); film se sastoji od razgovora sa srodnicama nestalih i ubijenih u genocidu, kao i od njihovih poruka upućenih ljudima u Srbiji. Film je više puta prikazan na Trgu Republike u Beogradu.

  • Htela bih da poručim svim ženama u Srbiji da malo sagledaju istinu i da vide šta se u Bosni desilo. Mi ne osuđujemo sav narod i sav narod nije kriv, ali da se pronađu krivci i da se pogleda istini u oči šta je bilo. Mi smo uvek spremni za pomirenje, za saradnju sa svim narodima. Ne osuđujemo jedan sav srpski narod da je učinio genocid i da je kriv za tako nešto što se desilo, to su krivi pojedinci i oni treba da budu uhapšeni. Tako mi je žao i majki iz Srbije koje su izgubile svoju djecu i muževe i očeve i braću, jer one znaju kakav je taj bol i kako se sa tim nositi. (Reiha Avdić)
  • Od srbijanskih vlasti očekujem da priznaju da su i oni učesnici rata, što se tiče ubistva, toga što se desilo u Srebrenici. To je sve, ne mogu, potresem se i ja kad pričam. (Hajrija Selmović)
  • Poručila bih svima da nam se pridruže i za jedanaesti juli ako imaju srce i ako imaju dušu, da imaju osećanja da se pridruže nama. (Naza Hasanović)
  • Što smo mi preživjeli to jeste teško, to ne može niko zaboraviti i ne sme se zaboraviti, ni naša djeca, niti mogu, niti smeju zaboraviti šta su doživjeli da nemaju svoje roditelje, mnogobrojnu familiju. Meni je to najbitnije da se ovo više nikada više nikome u životu ne dogodi. (Behara Hasanović)
  • Zovem se Musafić Nura. Ni dan danas ništa ne znam o svojoj djeci ni o mužu. Nisam ih našla, nisu ih identifikovali. Nisam ih ništa našla pa bih zamolila dobre ljude da isporuče ove zločince, da ne bude sav narod kriv, nego da se zna ko je kriv i da ljudi jednostavno hodaju čisto pošteno koji su pošteni, da idu svojom ulicom da gledaju čisto pošteno. A onaj koji je zaslužio neka odgovara. Valjda ima dobrog naroda da saznamo makar istinu. (Nura Mustafić)
  • Poručila bih građanima, poštenim ljudima Beograda i cijele Srbije da ne nasjedaju na mnoge neistine koji pojedini ne mogu reći da su ljudi, za mene nikada ne mogu biti ljudi, jer su počinili zlodela, koriste neistine da bi saprali sa sebe grjeha. (Fazila Efendić)
  • A građanima u Beogradu poručujem i to da svi koji znaju, svaka čast narodu Beograda i u Srbiji, nisu svi četnici i tamo ima i Srba i muslimana i svake vjere. Ali svaki zločin koji je učinjen neka se uhvati i neka odgovara za svoja djela. Srbima koji su pošteni i čestiti iz Srbije svaka čast i svaka čast vama koji se borite, dolazite i podršku nam pravite. (Habiba Mašić)
  • Vlastima u Beogradu bih poručila da ne kriju zločince, omladini da ne slušaju njih, da dođu u Srebrenicu da vide. Ja svoju djecu ne učim da mrze nekoga, da gledaju samo čovjeka, kakav je čovjek, da ne pitaju ime, ime nije bitno. Tako treba i omladina iz Beograda. Ja mislim da ima tamo dobrih ljudi. Tamo su mi radili i muž i brat i tamo su imali dosta prijatelje. (Rufejda Buhić)
  • Moji najbolji prijatelji su bili Srbi, ja sam se sa njima družila, ja sam njima išla na Božiće, na Uskrse, oni su meni dolazili na Bajrame, mi smo sve praznike zajedno provodili. (Hajra Ćatić)
  • Želim pozdraviti poštene ljude i neka ih bog blagoslovi i neka im da puno sreće i zdravlja u celom svetu sve poštene ljude. (Refija Alić)