Ženska mirovna grupa feminističko - antimilitarističke orijentacije

Uvek neposlušne, i dalje na Ulicama...

Žene u crnom – 30 godina otpora

9. oktobra 1991. godine prvi put smo izašle na ulice Beograda – tada smo započele nenasilni otpor ratu i politici srpskog režima. Do sada smo organizovale oko 2 500 akcija na ulici. I dalje smo na ulicama...
Žene u crnom/ŽUC su aktivistička grupa i mreža feminističko-antimilitarističke orijentacije, koju čine žene, ali i muškarci različite generacijske i etničke pripadnosti, obrazovnog nivoa, socijalnog statusa, životnih stilova i seksualnih izbora.

Pročitajte više...

Patriotkinja Staša Zajović ulazi u udžbenike, znajte to

Kolumna Beli listić Snežana Čongradin

Na dan kada se obeležava 30 godina od kada su srpske snage počinile genocid na srebreničkim muslimanima i mučki pobile više od osam hiljada ljudi, ustupam mesto u javnom prostoru da prenesem saopštenje Žena u crnom u celosti i tme utičem na to da se njihov glas i poruka više čuje i vidi u ovdašnjem društvu.

Njihova doslednost, upornost i borba za bolje srpsko društvo, njihov patriotizam i ljubav i pažnja prema sopstvenom narodu nema cenu.

Doći će dan kada će zbog svega što je za narod učinila, Staša Zajović, sa svojom ekipom, biti neprikosnovena heroina i uzor svim generacijama.

Duboko uklesana u udžbenicima.

Povodom 30. godišnjice genocida u Srebrenici, Žene u crnom organizovale su 10. jula 2025. godine stajanje u crnini i ćutanju na Trgu Republike u Beogradu. Tom prilikom izvedena je i scenska akcija „Srbijo, pogledaj se u ogledalo: videćeš Srebrenicu! – 30 godina – 30 ogledala“ uz podršku umetničkih kolektiva Škart, Dah teatar i organizacija civilnog društva.

– Genocid u Srebrenici je najveći ratni zločin nakon Drugog svetskog rata u Evropi. Režim Slobodana Miloševića saučesnik je genocida pružanjem ogromne političke, vojne i logističko-finansijske pomoći Vojsci Republike Srpske. I ovom prilikom podsećamo da je:

– Država Srbija je presudom Međunarodnog suda pravde (2007. godine) proglašena odgovornom za kršenje Konvencije o sprečavanju i kažnjavanju zločina genocida.

– U Haškom tribunalu je, van svake sumnje, dokazana individualna krivična odgovornost velikog broja pripadnika srpskih oružanih formacija i političkih institucija koje su delovale u duhu ostvarenja teritorijalnog projekta Velike Srbije, a genocid u Srebrenici je deo tog projekta. 

– Generalna skupština Ujedinjenih nacija usvojila je 23. maja 2024. godine Rezoluciju o genocidu u Srebrenici. Srbija je glasala protiv, dok su sve zemlje bivše Jugoslavije glasale za Rezoluciju. Rezolucijom je, između ostalog, 11. jul proglašen Međunarodnom danom sećanja na genocid u Srebrenici, a negiranje genocida kvalifikuje se krivičnim delom.

– Umesto da odmah usvoji Rezoluciju UN kao izuzetnu moralnu i političku šansu za državu i društvo da skine ljagu sa imena Srbije u regiji i svetu, srpski režim na čelu sa A. Vučićem, vodi besomučnu, brutalnu kampanju protiv Rezolucije, plašeći domaću javnost da se priznavanjem genocida srpski narod proglašava genocidnim.

– Takvim grubim manipulacijama režim i njegovi mediji pokušavaju da ceo narod pretvore u taoce zločinačke politike koju su 90-ih godina prošlog veka vodili Miloševićevi nacionalsocijalisti uz zdušnu podršku Šešeljevih i Vučićevih radikala.

– Zaklanjanjem iza srpskog naroda, koji u Rezoluciji UN niko i ne pominje, predstavnici režima prikrivaju ličnu, političku i moralnu odgovornost za svoju sramnu prošlost kao aktivnih učesnika zločinačke politike devedesetih godina 20. veka.

– U najnovije vreme trenutni predsednik Republike širi paranoju da će pobunjeni studenti priznati genocidni karakter zločin u Srebrenici i da će to priznanje naneti navodno nepopravljive štete srpskom narodu.

– U Srbiji je i dalje na delu ne samo kontinuitet poricanja, već i državna politika negiranja genocida: država i dalje štiti ratne zločince. Na sramotu ove države i društva, oni se ponose zločinima počinjenim u naše ime i zato nema pravde za žrtve, procesuiranje ratnih zločina je praktično obustavljeno, a u javnom prostoru preovladava odsustvo saosećanja sa žrtvama genocida.

I ovom prilikom zahtevamo:

– Da se prizna genocid u Srebrenici, prvenstveno kao čin poštovanja dostojanstva žrtava, ali i kao šansa za pridruživanje Srbije zajednici demokratskih zemalja Evrope i sveta.

– Da predsednik i svi drugi predstavnici/e države prestanu sa negiranjem genocida i svih drugih ratnih zločina u Bosni i Hercegovini i šire.

– Da se negiranja genocida i svih zločina protiv čovečnosti i ratnih zločina kvalifikuje kao krivično delo.

– Da se 11. jul proglasi Danom sećanja na genocid u Srebrenici.

– Da se uklone murali koji širom Srbije slave ratnog zločinca R. Mladića, osuđenog za genocid u Srebrenici.

– Da država Srbija prestane sa politikom izazivanja regionalne nestabilnosti mešanjem u unutrašnja pitanja susednih država, pre svega Bosne i Hercegovine.

Zaključuje se u saopštenju Žena u crnom.

Preuzeto sa portala Danas.rs