Suđenje Fehiru u Beogradu moglo bi biti okončano za tjedan dana, za kada je sudac Vladimir Duruz odgodio glavnu raspravu, dok tužiteljica pročita dokumente koje je Fehirov branitelj dobavio iz Zagreba i u posljednji čas dostavio sudskom vijeću.
foto Novosti
Jasno mi je: mučite i mene i moju majku! Mrzite me po nacionalnoj osnovi! – glasno je odgovorio optuženik Krunoslav Fehir kada ga je sudac Višeg suda u Beogradu Vladimir Duruz u srijedu pitao je li mu jasna odluka da za tjedan dana odgodi glavnu raspravu na suđenju za ratni zločin kako bi tužiteljstvo pročitalo novopristigle dokumente za koje se obrana nada da bi optuženiku mogli donijeti slobodu.
Fehir, ključni svjedok na višegodišnjim suđenjima protiv Branimira Glavaša, u pritvoru u Srbiji već pet mjeseci čeka suđenje za isti zločin za koji je u Hrvatskoj pravomoćno oslobođen, i o kojemu je detaljno i više puta svjedočio protiv svojega ratnog nadređenog, “gospodara života i smrti” u Osijeku, kako je svojedobno nazvao zapovjednika kojemu ga je otac još maloljetnog doveo u jedinicu.
Sudac Duruz, predsjednik sudskog vijeća koje sudi Fehiru, optuženiku je odgovorio staloženo.
– Dobro, pitam vas jedno, odgovarate mi drugo. Nitko vas ovde ne mrzi po nacionalnoj osnovi – kazao je i zaključio ročište u sudnici broj dva Posebnog odjeljenja Višeg suda u Beogradu u Ustaničkoj ulici 29.
No, kada je riječ o Fehirovoj majci, optuženi nije pogriješio: krhka žena zaplakala je nakon što joj je sudski policajac poslije ročišta dopustio da na minutu, dvije prozbori koju riječ sa sinom i stisne mu ruke stegnute lisicama, samo kako bi se uvjerila da je njegovo ionako krhko zdravlje u pritvoru samo još dodatno narušeno: Fehir pati od ciste na mozgu, a dio lijekova u Srbiji nije dostupan, pa očigledne posljedice manjkavog liječenja nisu promakle majčinu brižnom oku.
No ako za Fehira bude sreće, sve bi moglo biti okončano za tjedan dana, sljedeće srijede, 19. studenoga, za kada je sudac Vladimir Duruz odgodio početak glavne rasprave. Dotad će tužiteljica Gordana Jekić-Bradajić pročitati i donijeti stav o dokumentima koje je Fehirov branitelj Bojan Stanojlović, u dramatičnoj pravosudno-logističkoj operaciji na relaciji Zagreb-Beograd, uz pomoć zagrebačkog kolege Imona Choudhuryja, u posljednji čas, na sam dan suđenja, dostavio sudskom vijeću.
Riječ je o dokumentima ovjerenim u Državnome odvjetništvu RH za koje Stanojlović tvrdi da nedvosmisleno potvrđuju kako je Fehir pravomoćno oslobođen za isto kazneno djelo za koje ga tereti optužnica suda u Beogradu: rješenju Županijskog suda u Zagrebu o provođenju istrage protiv Glavaša i Fehira iz lipnja 2006., izjava glavnog državnog odvjetnika Republike Hrvatske o odustajanju od progona protiv Fehira od 30. juna 2009. i rješenje Županijskog suda u Zagrebu o obustavi istrage protiv Fehira od 21. srpnja 2009. godine.
Ranije je već, krajem listopada, i hrvatsko Ministarstvo pravosuđa, uprave i digitalne transformacije Višem sudu u Beogradu dostavilo svoj dokument od 30. rujna kojim potvrđuje da je istraga protiv Fehira u Hrvatskoj pravomoćno obustavljena te da Hrvatska “slučaj Fehir” smatra “presuđenom stvari”, što znači da je stav Hrvatske kako se Fehiru, prema jednome od temeljnih pravnih principa “ne bis in idem”, za isto djelo ne može iznova suditi.
Tek međutim treba vidjeti hoće li Srbija uvažiti taj stav. Tužiteljica Jekić-Bradajić, istina, na ročištu u srijedu jest kazala kako nema smisla započinjati glavnu raspravu dok ne zauzme stav o novodostavljenim dokumentima – što su neki promatrači protumačili kao signal da bi mogla odustati od optužnice – ali je i implicitno sugerirala kako Fehir u Hrvatskoj nije bio optužen za ratni zločin, a u Srbiji jest.
Naime, Jekić-Bradajić je u sudnici objasnila da se iz rješenja hrvatskog Ministarstva pravosuđa vidi kako je protiv Fehira progon obustavljen za kazneno djelo “teške tjelesne ozljede s posljedicom smrti” iz članka 120. Kaznenog zakona RH, kojemu je u Srbiji pandan članak 142. Krivičnog zakona Srbije. Ta kvalifikacija, međutim, nije ratni zločin, dok je Fehir u Srbiji optužen po članku 145. Krivičnog zakona SRJ, za kazneno djelo “organizovanje i podsticanje na izvršenje genocida i ratnih zločina”.
Na tu argumentaciju Fehir, odvjetnik Stanojlović odgovara kako “nije bitna kvalifikacija dela, nego događaj, akteri i predmet izvršenja”. “Sve je to identično, čak i puška Vinčester, koju je Fehir nosio”, kazao je novinarima poslije ročišta Stanojlović, dodajući kako od optužnice na sljedećem ročištu 19. studenoga može odustati i sama tužiteljica, ali i sudsko vijeće, neovisno o stavu tužiteljice, može donijeti “presudu o odbijanju optužbe”.
S takvim se raspletom ne bi složio beogradski odvjetnik Dušan Ignjatović, zastupnik obitelji Čedomira Vučkovića ubijenog u spornom događaju za koji je optužen Fehir; Ignjatović je na ročištu ustvrdio da “odluke hrvatskih organa ne obavezuju sud u Srbiji” i neuspješno se pokušao usprotiviti odgodi glavne rasprave.
Ročište je nakon završetka komentirala utemeljiteljica beogradskog Fonda za humanitarno pravo Nataša Kandić, koja se otpočetka angažirala u pomoći Fehiru, pa je njezina pomoć bila ključna i u pronalaženju njegova odvjetnika Bojana Stanojlovića, koji je zamijenio dotadašnjeg slabo zainteresiranog branitelja po službenoj dužnosti.
– Posle meseci bezrazložnog pritvora protiv Krunoslava Fehira, čini mi se da proces ide u dobrom pravcu – kazala je novinarima Kandić, dodajući kako je “branilac dobro uradio kada je, ne čekajući službenu komunikaciju Ministarstva pravde Srbije i Ministarstva pravosuđa Hrvatske, pribavio svu potrebnu dokumentaciju sa dokazima, a ne samo rešenje o obustavljanju istrage, nego i dokaze sa pečatom Ministarstva pravosuđa Hrvatske.
Iako su ti dokumenti do suda stigli tek danas, i to samo do predsednika sudskog veća, a ne i do tužiteljice, ima izgleda da će doći do obustavljanja postupka”, optimistično je kazala Kandić.
– Konačno imamo znak da i pored hrvatskog Zakona o ništetnosti postoji prostor da se državljanima jedne ili druge države pruži pomoć na osnovu dokaza i da im se pruži pravna pomoć koja će zaštititi nevine. Iz ugla ljudskih prava i pravičnog suđenja, u ovom slučaju vidimo dobar primer da se zaštićenom svedoku koji je doprineo da se iznesu činjenice o veoma teškim zločinima može pomoći pronalaženjem relevantnih dokaza – kazala je Kandić.
Osim Kandić i Fehirove majke Ankice, ročište su pratili i aktivisti za ljudska prava iz Srbije i Hrvatske Staša Zajović, Vesna Teršelič i Zoran Pusić.
Kako je poznato, Krunoslav Fehir uhićen je 15. lipnja na graničnom prijelazu Hrvatske i Srbije, nakon što je posljednjih godina više puta bez problema prelazio granicu. Od tada je u pritvoru u Beogradu, prvo u pritvorskoj jedinici Posebnog odjeljenja za ratne zločine Višeg suda u Beogradu, a potom u Centralnom zatvoru, gdje je i danas. Optužnica protiv njega podnesena je 7. kolovoza, i tereti ga za djelo o kojemu je 2005. osobno prvi put iscrpno posvjedočio u članku Drage Hedla objavljenom u Feral Tribuneu.
To Fehirovo svjedočenje pokrenulo je istragu ratnih zločina nad srpskim civilima u Osijeku i rezultiralo optužnicom protiv Branimira Glavaša i njegovih podređenih, koji su 2009. proglašeni krivima i osuđeni, a godinu kasnije presudu je pravomoćno potvrdio Vrhovni sud. Sam Glavaš, koji je u to vrijeme još bio utjecajan političar i saborski zastupnik, na različite je načine pokušavao opstruirati suđenje, a uoči izricanja presude pobjegao u BiH, gdje je, nakon komplicirane pravosudne procedure, ipak služio zatvorsku kaznu.
No, nakon što je Ustavni sud iznenađujućom odlukom 2015. poništio pravomoćnu presudu Vrhovnog suda, cijeli je proces vraćen na početak, a Glavaš se slavodobitno vratio u Osijek, održavši veliki politički skup. Suđenje je počelo iznova, pa je Glavaš, zajedno s nekolicinom suosuđenika, pred Županijskim sudom u Zagrebu u listopadu 2023. opet nepravomoćno proglašen krivim, i sada se čeka pravorijek Visokog kaznenog suda o presudi Županijskog suda u Zagrebu.
Kako bilo, da Krunoslav Fehir 2005. nije iznio istinu o događajima kojima je kao maloljetni vojnik svjedočio i u kojima je djelomice sudjelovao, i danas bi, po svemu sudeći, vladalo uvjerenje kako su Osječani, srpski civili, te 1991., eto, samo tako, naprosto iščezli.
Piše Vjeran Grković
Preuzeto sa portala Novosti.
