Ženska mirovna grupa feminističko - antimilitarističke orijentacije

Uvek neposlušne, i dalje na Ulicama...

Žene u crnom – 30 godina otpora

9. oktobra 1991. godine prvi put smo izašle na ulice Beograda – tada smo započele nenasilni otpor ratu i politici srpskog režima. Do sada smo organizovale oko 2 500 akcija na ulici. I dalje smo na ulicama...
Žene u crnom/ŽUC su aktivistička grupa i mreža feminističko-antimilitarističke orijentacije, koju čine žene, ali i muškarci različite generacijske i etničke pripadnosti, obrazovnog nivoa, socijalnog statusa, životnih stilova i seksualnih izbora.

Pročitajte više...

Tri godine protiv rata



Tri godine rata - i dalje smo na ulici. Tri godine opominjemo crnom bojom u koju smo obukle naša tela: rat je odavde krenuo. Tri godine naše žensko prisusvo kaže srpskom režimu: vaša politika je smrt, nesreća i tuga za one u čije ime govorite, a "interesi nacije" samo su sredstvo vladanja i razaranja.

Mi, Žene u crnom, učinile smo naš protest vidljivim. U ime nacije, krvi i tla razoreni su gradovi i sela koje smo volele.
U ime muške ratne logike silovane su žene, hiljade žena, jedna pojedna i mnogo puta.

U ime “prava naroda na samopredeljenje" Bosna je ubijana i još uvek je ubijaju. Žene su mučene kao ženska bića, kao tela, kao pripadnice nacija. Iz
Bosne beže osobe svih nacionalnosti. U Bosni ubijaju decu, žene i muškarce svih nacionalnosti.

Od početka avgusta ove godine, srpski režim se izjašnjava za "mir koji nema alternative" i osuđuje svoje dojučerašnje učenike samozvane Republike Srpske. Srpski režim odgovoran je za blokadu Republike Srpske, koja pogađa
civilno stanovništvo. Novi mirotvorački imidž srpskog režima, kao da hoće da izbriše činjenice o mučenju, ubistvima, logorima, silovanju, razaranju za koje je odgovoran. Zaborav zločina je zločin.

Podrška centara svetske moći, a posebno kontakt grupe "mirotvoračkom obrtu" Slobodana Miloševića, verovatno će biti iskorišćena za pooštravanje
unutrašnje represije prema ideološkim protivnicima i protivnicama, izbeglicama, ženama, prema pripadnicima i pripadnicama drugih nacionalnosti, posebno albanske. Nije li i ovo još jedan dokaz razumevanja i podudarnosti regionalnog i globalnog militarizma?

Žene će pamtiti, žene pričaju jedna daigoj, i mi smo svedokinje mnogih zločina za koje je ovaj režim odgovoran. Naše drugarice iz svih država sa teritorije bivše Jugoslavije i dalje nam govore kako su stradale i šta im se sada događa. Nacionalizam nije razdvojio sve nas, proticanje poverenja i dalje postoji među ženama svih imena.

Mi žene koje smo se, zbog svojih pacifističkih i feminističkih verovanja, okupile u grupi Žene u crnom verujemo da mir nije ni manevar ni taktika ni samo odsustvo rata. Za nas mir pretpostavlja odluke koje nisu donesene iz mržnje, za nas mir znači - imati uslove za život bez nasilja, uslove za život sa drugima i drugačijima od nas. Naša mirovna politika svedoči da je moguće živeti zajedno. A nežnost je jedna od vrednosi koje ne želimo da se odreknemo.

PROTERAJMO NASILJE IZ NAŠIH ŽIVOTA!
PROTERAJMO RAT IZ ISTORIJE!

Beograd, 8. oktobar 1994