Ženska mirovna grupa feminističko - antimilitarističke orijentacije

HOĆEMO OTVORENE GRANICE - NEĆEMO TVRĐAVU EVROPU

Povodom 21. marta, Međunarodnog dana borbe protiv rasizma, Žene u crnom će od 13.00 do 14.00 časova u Knez Mihailovoj ulici u Beogradu, organizovati akciju „Hoćemo otvorene granice - Nećemo tvrđavu Evropu“.

Ovom akcijom želimo da skrenemo pažnju na porast rasizma i drugih vidova diskriminacije i netolerancije u današnjoj Srbiji i Evropi, u kontekstu izbegličke „krize“. Svedoci smo stotina hiljada ljudi, koji bežeći od direktnih posledica rata, kao što je opasnost po život ili indirektnih, kao što je siromaštvo, beže iz pogođenih zemalja Bliskog i Srednjeg Istoka ka Evropi. Na tom putu, tim progonjenim ljudima, postavljaju se brojne prepreke i otežava njihov, već pretežak položaj. Te prepreke su direktne, u vidu angažovanja policije i vojske na sprečavanju prolaska izbeglica, građenje fizičkih barijera ili nametanje besmislenih procedura i pravila. Ljudi se diskriminišu po zemlji porekla, čak i po tome iz kog dela ratom zahvaćene zemlje dolaze. Indirektne „barijere“ se postavljaju putem širenja laži o izbeglicama, o navodnoj opasnosti koju oni donose. Pred našim očima narativi šovinizma, rasizma, ksenofobije i fašizma postaju legitimni i legalni.Zemlje Evropske Unije zatvaranjem granica i ponašanjem prema izbeglicama, ugrožavaju temeljne vrednosti na kojima je nastala i opstaje Evropska Unija, a to su solidarnost i ljudska prava. Ovakvi postupci nas neminovno vode ka „Tvrđavi Evropi“, što je nešto, za šta smo mislili da je otišlo u istoriju 1945. godine, porazom ideologije koja je osmislila takav koncept. Država Srbija se postupcima svojih organa uklopila u ovo loše stanje. Iza lažne medijske slike o Srbiji, kao „raju“ za izbeglice, skrivaju se brojne zloupotrebe državnih organa, policijska brutalnost, korupcija, kriminal i bogaćenje na račun progonjenih ljudi. Evropa i Međunarodna zajednica imaju i obavezu više da ovim ljudima pomognu, jer su svojom dugogodišnjom militarističkom politikom doprineli da se oni nađu u situaciji u kojoj su. Od ovog nije izuzeta ni Srbija, podsećamo da kompanije koje su u državnom vlasništvu izvoze oružje u Siriju, Libiju i druge zemlje i time podstiču nasilje i sukob. Ovim putem apelujemo da se prekine sa diskriminatorskim praksama, da se omogući prolaz izbeglicama, da Evropa ponovo postane ono što i treba da bude, ona Evropa kakvom su je zamišljali ljudi iz razorenih Alepa, Kobanea, Mosula, Džalalabada kada su kretali ka njoj.

Zaustavimo rat, a ne ljude!

Beograd, 18. 03. 2016.


Štampa   El. pošta