Ženska mirovna grupa feminističko - antimilitarističke orijentacije

"Roza Luksemburg i nacionalno pitanje"

Uvodničarka: Nada Sekulić, profesorka na grupi za Sociologiju Filozofskog fakulteta u Beogradu

Prisutno: 19 osoba
20. januar 2021. godine

Kada se govori o pogledu Roze Luksemburg na nacionalno pitanje, profesorka na Rodnim studijama sociologije, Nada Sekulić, naglasila je da tu postoje dva pristupa: jedan je u vezi sa teorijskim sporenjima o ovom pitanju a drugi se tiče istorijskog konteksta u kojem se ta sporenja načelne prirode događaju.

Ona je naglasila da „nema analize bez istorijskog konteksta“, vremena u kojem je došlo istovremeno do burnog razvoja radničkog pokreta i njegove fragmentacije. Početak Prvog svetskog rata 1914, označio je i raspad radničkog pokreta, dodala je ona.

Osvrnula se zatim, ukratko, i na neke, po njoj bitne osobine ličnosti Roze Luksemburg (radikalna, beskompromisna, najbliži su joj bili teorijski stavovi naučnog socijalizma Karla Marksa)...Sekulić smatra da je na specifičan pristup Roze Luksemburg u organizovanju radničkog pokreta najviše uticalo njeno „kosmoplitisko iskustvo“ (Jevrejka rođena u ruskom delu Poljske koja prelazi u njen nemački deo, a kasnije živi u Berlinu, Parizu i Švajcarskoj), te uticaji tih multikulturnih sredina.

S razlogom se Luksemburg smatra osnivačicom radikalne levice (grupa Spartak, Komunistička partija Nemačke), gde su je dovela i pitanja kako u okviru postojeće centralizacije radničkog pokreta, ostvariti individualnu autonomiju.

Kada se govori o odnosu R. Luksemburg prema nacionalnom pitanju, Sekulić je izdvojila četiri polazišta: nacionalizam kao maska za klasne podele, nacionalizam kao nešto što vodi porobljavanju ljudi pomoću ideje o njihovom oslobađanju, kritika prava na nacionalno samoopredeljenje i problem nacionalizma kao progresivnog i nazadnog istovremeno (kod Marksa kontroverza: nacionalizam kao segment razvoja kapitalizma)...

S tim u vezi, Luksemburg je, rekla je Nada Sekulić, bila „svesna podložnosti radničkog pokreta nacionalističkim idejama“ i pokušavala je da u diskusijama s tim u vezi pokaže „kako buržoazija uspeva da iskoristi ideje nacionalnog ujedinjenja za partikularne interese“. Ona je pokrenula polemiku o tome: Šta kada je društvena snaga kao snaga društvenog preobražaja, sklona nacionalističkim idejama ili su u njoj bitno zastupljene nacionalističke ideje“? Sekulić smatra da su odgovori koje je Roza Luksemburg na to pitanje dala, bili polazna osnova i za njene kritičare.

Danas je za nas posebno izazovan stav R.L. o pravu naroda na samoopredeljenje koje ona ne podržava jer smatra da ispunjenje prava jednih, „nužno urušava pravo na samoopredeljenje drugih“. Dalje, rekla je Sekulić, R.L. vidi da se u borbi za samoopredeljenje „ gubi neophodna osnova za revolucionarni preobražaj, gubi se ujedinjenje radničke klase“. Inače, naglasila je Sekulić, diskusija o pravu na nacionalno opredeljenje bila je „goruća tema socijaldemokrata“, pa je tako Karl Kaucki smatrao da je to, pre svega, rešavanje problema prava na korišćenje maternjeg jezika.

U svojoj knjizi „Akumulacija kapitala“, Roza Luksemburg govori o razvoju kapitalizma kao globalnom problemu i ona ga načelno rešava kroz internacionalizaciju radničkog pokreta. Nada Sekulić je ukratko dala slika vremena u kojoj R.L. izlaže ovo svoje stanovište, kao vremena kada je „nacionalizam bio pogonska snaga pojedinačnih socijaldemokratskih partija“, zbog čega se, kako je rekla, strategija Roze Luksemburg i kada je u pitanju odnos levice prema svetskom ratu), pokazala „marginalnom“.

Pomenula je činjenice vezane za njen otpor podršci za ratne kredite što je, između ostalog, vodilo njenom tragičnom kraju.

U delu diskusije, posebno je bilo zanimljivo viđenje Roze Luksemburg kao „pacifistkinje“. Po Linu Veljaku, pacifizam ne znači odustajanje od oružane borbe, sem u slučaju „radikalnog pacifizma“: „ Revolucionarno nasilje nije u suprotnosti sa pacifizmom“, rekao je, napominjući da je kraj 19-og i početak 20-tog veka bilo vreme „individualnog revolucionarnog terora“. Nada Sekulić je dala, s tim u vezi, jednu veoma interesantnu napomenu: Slučaj Mlade Bosne i Sarajevski atentat bitno su uzburkali odnose između radničkih partija tadašnje Evrope (postojanje Češkog pitanja, Poljskog pitanja)...Pored rešavanja problema- kako ostvariti jedinstvo radničkog pokreta, otvorena su bila i pitanja koliko je centralizacija neophodna za to i koliko bi prostora trebalo dati nacionalnom pitanju u razvoju radničkog pokreta, rekla je Sekulić.

Mina Damjanović je kao zanimljivo „osavremenjavanje“ ideja Roze Luksemburg pomenula nemačku grupu Rote Zora, „militantnih, radikalnih feministkinja“ koje su delovale od 70-tih do 90-tih godina, a Staša Zajović smatra da „pacifizam nije nemoćan“ (dobar primer - Gandi) i pomenula publikaciju u izdanju ŽUC-a „Pacifizam u religijama“.

Sekulić je na kraju svog izlaganja dodala i da je Roza Luksemburg zastupala ideju decentralizacije što je i osnova njene kritike Boljševičke revolucije.

U razgovoru su učestvovali i članovi pokreta Jedan od pet miliona, Aleksandar Kraus iz Partije radikalne levice (koju smatra da je za ovu diskusiju važno pomenuti i socijalističku Jugoslaviju), Dragan Stojković (referirao je razgovor o R.L. na ideje Dimitrija Tucovića i Dragiše Lapčevića), Nastasja Radović, Miloš Urošević...

Nastasja Radović


Štampa   El. pošta