Ženska mirovna grupa feminističko - antimilitarističke orijentacije

Predstavljanje knjige „Deset mitova o Izraelu“ Ilana Papea

Uvodničar: Mirko Medenica
Moderatorka: Ljiljana Radovanović
Prisutno: 9 osoba
19. 01. 2022. godine

Mirko Medenica je, na samom početku predstavljanja knjige Deset mitova o Izraelu (2017), izneo nekoliko važnijih biografskih podataka o autoru knjige Ilanu Papeu. Pape je, kako je rekao Medenica, izraelski istoričar u egzilu koji od 2007. godine živi u Velikoj Britaniji. Rođen je i Izraelu 1954-e, a roditelji su mu došli iz Nemačke.

Ilan Pape svoje istraživanje bazira, između ostalog, i na deklasifikovanim dokumentima koji su postali dostupni krajem 80-tih i početkom 90-tih godina. Radi se, naime, o izaelskim i britanskim podacima koji su, kako je naglasio uvodničar, uslovili pojavu „novih istoričara“ koji se kako je rekao „ i slažu i ne slažu, ali koriste nove izvore koji bacaju novo svetlo u odnosu na zvanični narativ-zastupljen u čitavom svetu“.

Ilan Pape, inače socijalista, smatra da je u korenu svakog sukoba neka percepcija istorije. On, objašnjava Medenica, predstavlja u knjizi jedan klaster mitova o nastanku države Izrael, a smatra da je suština tih mitova da se Palestincima oduzme pravo na zemlju. Njegov stav je donekle radikalan- tvrdi da tako postavljanje problema nikada neće dovesti do rešenja, a očigledan cilj je, po Papeu, dalja kolonizacija Palestine da bi sve pripalo državi Izrael.

Njegova kritika politike Izraela i onih koji tu politiku podržavaju u međunarodnoj zajednici koji su stvorili, kako je Medenica preneo Papea, „paradoks savremenog sveta“ da „zemlja koja drži pod okupacijom druge, istovremeno pripada Slobodnom svetu“.

Mirko Medenica je zatim naveo i dao objašnjenje za neke od najvažnijih „mitova o Izraelu“ o kojima piše Ilan Pape: Palestina je bila prazan prostor; Jevreji-narod bez zemlje; Cionizam je Judaizam; Cionizam nije kolonijalizam; Palestinci su dobrovoljno otišli 1948-e; Rat 1967-e je rat „bez izbora“ za Izrael.

U nizu argumenata kojima Pape pobija ove mitove, Medenica je izdvojio: Izraelci su narod ali to nije jednako sa pojmom Jevreja; Svaka kritika države Izrael brendira se kao antisemitiam-Cionizam nije jevrejstvo; Domaći Jevreji smatrali su se delom Palestine a ne buduće države Izrael; Ako Jevreji nisu narod onda je osvajanje Palestine kolonijalizam; Oko četiri miliona palestinskih izbeglica tražilo je povratak; Neki od glavnih izraelskih narativa su opšteprihvaćeni; Posle 1967-e čitava Palestina je bila pod kontrolom Izraela; Posle povlačenja Ben Guriona, preovlađuje „ratna struja“ koja je za sedam dana rata duplirala izraelsku teritoriju; U Izraelu su neki od zakona diskriminatorni u odnosu na izraelske državljane palestinskog porekla; U Izraelu je 90% zemljišta u vlasništvu države; Okupacija je za posledicu imala i da je svaki peti Palestinac bio uhapšen ili je bio u vojnom pritvoru...

Medenica je na kraju svog veoma detaljnog izlaganja, preneo Papeovo pitanje: Ako Izrael nije demokratija, šta je onda? I neke od mogućih odgovora: etnokratija, aparthejd... Ilan Pape smatra da najviše odgovara opisu „kolonizirane teritorije“. On nudi i rešenje koje nije „dve države“ već jedna država za Palestince i Izraelce.

Posle ovog veoma informativnog predstavljanja sa obiljem činjenica koje navodi istoričar Pape od kojih su neke bile i vizuelno prenesene, bilo je i diskusije i pitanja. Aleksandar Kraus nam je ispričao i svoje iskustvo tokom nekoliko godina koje je sa porodicom 90-tih, proveo u Izraelu. „Zakon o povratku stvarno postoji. Uživao sam privilegije tog zakona. Zato što sam se bojao da će Arkan da pokuša ono što se dogodilo u Drugom svetskom ratu.“

Nastasja Radović


Štampa   El. pošta