Sreda, 9. novembar 2022. godine, u prostorijama ŽUC-a
Prisutnih: 15 osoba
Dokumentarni film autorke Aide Gavrić, Sarajevo, u produkciji Al Jazeera Balkan/AJB o ‘nesvrstanim članovima bosanskohercegovačkog društva, onima koji ne pripadaju nijednom od njegova tri konstitutivna naroda. Označeni su kao ‘ostali’. Ovaj film govori o djeci iz mješanih brakova, pogrdno nazvanim ‘mješancima’, koja su prinuđena živjeti ‘negdje između’, u paralelnim svjetovima. Film prikazuje različita stanovišta o hibridnim identitetima i poziciji nepripadanja te razmatra mogućnost da čovjek ne mora pripasti i da postoji opcija nepripadanja’ (iz najave projekcije filma u Historijskom muzeju BiH, 14.10.2022.).
Film je izazvao oduševljene kod svih prisutnih, naročito je impresioniralo učešće devojčica Arevn i Nore, koje slobodno i veoma oštroumno ironiziraju retoriku ‘odraslih’.
Razgovor (online) sa autoricom Aidom Gavrić moderirala je Azra Šeta Hadžić, Sarajevo/Beograd. Ona je objasnila da je naziv filma nastao kao reakcija na veoma sporni esej bosanskohercegovačkog pisca Džemaludina Latića ‘Bezbojni’ (objavljen u časopisu Ljiljan 10. juna 1994.), u kojem je očigledna ‘eliminacija iz društvenog života svih koji se u BiH ne uklapaju u etnokonfesionalni model’. Potom je Aida Gavrić govorila o motivaciji za snimanje ovog filma: ‘Kad sam po prvi put i to nedavno čula za navedeni esej Dž. Latića, saznala sam da smo ‘kopilad’ svi mi koji ne pripadamo nekom etnokonfesionalnom modelu, mi koji nemamo političku zajednicu kojoj pripadamo. O toj ideji ‘hibridnog identiteta’ razgovarali smo na premijeri filma u Historijskom muzeju BiH, 14.10.2022. godine. Pozvan je i Dž. Latić, koji je inače htio da se izvini svima koji su se osjetili pogođenim stavovima iz navedenog eseja. Umjesto toga, napravio je ‘scenu’: bacio je mikrofon i izašao…’. Aida je objasnila da je film, inače snimljen mobilnim telefonom, naišao na jako dobar prijem kod publike. Osvrnula se i na promenu demografske strukture stanovništva u Sarajevu u postrratnom periodu: ‘Vrlo je mali broj mješanih brakova danas u BiH. Latić je izjavio da su to ‘propali’ brakovi, da su djeca oz tih brakova ‘frustrirana’. Film je naišao na veliko odobravanje, što smatram izuzetno važnim, jer je, nažalost, nacionalizam najvažnija doktrina, a položaj nas ‘mješanaca’ najbolje se vidi iz činjenice da sam već 12 godina nezaposlena, da sam i doktorirala… Ne može se govoriti o javnoj stigmatizaciji mješanih brakova, ali u Sarajevu se može govoriti o prividu multikulturalnosti’.
Ceo događaj je bio veoma interaktivan i prenosimo neka od iznetih stavova.
Azra je prenela iskustvo iz detinjstva u postratnom Sarajevu: ‘U školi smo se zabavljali i dijelili u tri boje: crvena boja (Hrvati), plavi (Srbi) i zeleni (Bošnjaci). Odakle Dž. Latiću ideja da nas naziva ‘bezbojnima’? U školi je bilo dosta primjera stigmatizacije djece iz miješanih brakova, ali je činjenica da su se mnogi prosvjetni radnici tome suprotstavljali. Međutim, zabrinjava porast islamizacije u Sarajevu, sve manje ima miješanja mladih koji pripadaju različitim vjerama i nacijama’.
Zinaida, rodom iz Sarajeva, više decenija živi u Beogradu: ‘Etnička distanca je postojala i u ‘Titovo’ doba. U mojoj porodici sa majčine strane, ja sam jedina koja se udala za nemuslimana. Bojim se da je slična situacija i u sadašnjoj bh dijaspori’.
Violeta: Tzv. politički brakovi (etnički mešani) u Priboju gde sam živela, postojali su i u Titovo doba. Dešavalo se da, kada se devojka zaljubi u osobu druge nacionalnosti, porodica bi se bunila’.
Goca se osvrnula na predratno ‘jugoslovensko zajedništvo’ na Novom Beogradu, gde je živeo ogroman broj vojnih lica.
Aida je govorila o veoma suženom prostoru za politički izbor i o politici pritisaka na BiH: ‘’Naša stranka je jedino za koje glasam. Srbija i Hrvatska su oduzeli politički subjektivitet BiH, to se ispoljilo tokom rata, a zaoštrilo u postrratnom periodu’. Naglasila je problem etnifikacije celokupnog društvenog i političkog života: ‘Skoro nijedan pripadnik srpske ili hrvatske nacije ne pristaje da bude Bošnjaci a ni Bosanci’.
U nastavku je bilo reči o raznim vidovima jugoslovenskog zajedništva, ali i o izazovima i problemima koji su eskalirali tokom ratova, o opasnostima ideje i prakse ‘srpskog sveta’ koji uništava i tragove zajedničkog života, politika srpskog režima koja izaziva strah u celom region itd.
(Zabeležila: Staša, 9. novembar 2022.)
