Predstavljanje publikacije Helsinškog odbora za ljudska prava u Srbiji, istraživački tim HOLJP-a
Uvodničarka: Izabela Kisić, urednica izdanja
Moderator: Miloš Urošević
29.06.2022. godine
Publikacija „Uspon desnice, slučaj Srbija (ekstremizam, terorizam,strani borci“ koji je priredila Izabela Kisić a 2022-e izdao Helsinški odbor u Srbiji, sastoji se od deset tekstova osmoro autorki i autora koji iz više uglova-multiperspektivno, obrađuju tematski okvir iz naziva publikacije. Sonja Biserko, Jarmila Bujak Stanko, Nikola Kovačević, Ljiljana Palibrk, Ivan Ejub Kostić, Aleksandra Đurić Bosnić, Marija Srdić i Tamara Skroza, bave se pojavom ekstremizma u Srbiji iz različitih uglova i različitim metodološkim i istraživačkim postupcima , od analize aktuelne državne strategije, institucionalnih kapaciteta, mogućnostima i potrebama zajednice za deradikalizacijom i reintegracijom pripadnika ekstremističkih grupa i pokreta, demokratskim potencijalom insitucija za prevencijom ekstremizma, odnosima države i islamske zajednice i muslimana u Srbiji, ideološkim matricama, desnicom i desnim ekstremizmom, analizom medijskih tekstova kojima se podstiču ekstremistička uverenja i radikalizuju podele u društvu...
Izabela Kisić je naglasila da je najveća vrednost ove knjige to što je ona, u najvećoj meri, zasnovana na terenskom radu, kao i da se novije manifestacije ekstremizma ne mogu razumeti bez odnosa države i društva prema ratovima 90-tih godina.“O ekstremizmu u Srbiji se ne može govoriti a da se ne pomene država i elite koje je vode. Ova vlast je ekstermistička“, rekla je Kisić i dodala da se „ekstremizam ne može odvojiti od ratnog konteksta“. „Sve te organizacije su izrasle iz narativa 90-tih i održavaju se na tom narativu“. Ratna ideologija Velike Srbije je u osnovi svih tih narativa“, smatra Kisić. Po njoj, i druge rigidne ideologije su baza ekstremizma jer sve one imaju zajednički imenitelj u negiranju ljudskih prava i sloboda.
Kisić je pomenula i salafistički ekstremizam koji je neke radikalizovane građane i građanke Srbije odveo u ratove na Bliskom istoku, ali je istakla kao značajan nalaz i ovog istraživanja Helsinškog odbora, da građanstvo u Srbiji nije ugroženo od strane salafističko-vehabijskog pokreta jer je on u bošnjačko-muslimanskim sredinama u Srbiji naišao na veliki otpor. „Radili smo istraživanja i u Sandžaku i na jugu Srbije i tu smo se sreli sa otporom lokalnih zajednica salafističkom tumačenju islama“.
Lino Veljak je zatim podrobnije objasnio šta propoveda salafistički islam-kao „novoizmišljeni islam“ čijih postulata nema u izvornom islamu.
On je govoreći o salafizmu i pokretu vehabija za koji se smatra da je najviše finansiran od strane Saudijske Arabije, izneo i podatke iz istraživanja o ekstremizmu i radikalizmu među mladima u Bosni i Hercegovini koji su objavljeni u knjizi Srđana Dušanića Mladi i ekstremizam (Perpetuum mobile – Institut za razvoj mladih i zajednice, Banja Luka 2020). „Pod ekstremizmom autor podrazumijeva fašizam, nacionalizam i radikalnu religiju (kao jedini primjer navodi Islamsku državu). Najvažniji faktori koji doprinose razvijanju ekstremističkih stavova su: orijentacija na socijalnu dominaciju, konzervativnost i psihopatija. Drugi faktori koji djeluju u tom smjeru su: nasilno okruženje, favorizacija vlastite grupe (etničke ili vjerske), makijavelizam (tj. sklonost beskrupuloznosti) i otuđenost (ili osjećaj otuđenosti).“
Ovo je istraživanje, kako je rekao Veljak, sprovedeno na reprezentativnom uzorku ispitanika u oba entiteta, u više regija. Cilj istraživanja je bio da se ustanove rizici od toga da radikalizam i ekstremizam rezultiraju nasiljem i terorizmom. Etnička struktura ispitanika je bila: Bošnjaci – 47%, Srbi – 43.5%, Hrvati – 5,9%, ostali – 3,6% (sami rezultati nisu diferencirani po etničkoj pripadnosti nego su dati zbirno). Socijalna, obrazovna i polna struktura u skladu je sa statističkim podacima o toj strukturi stanovništva.
Istraživanje je ponudilo ovakve rezultate:13% ispitanika smatra da je oružana borba dobar put za izgradnju boljeg društva, 20% smatra da imaju prava da pokažu drugima pravi put, čak i ako to uključuje silu, 12% do 14% prati ili podržava rad nekih ekstremističkih grupa, skoro 10% sudelovalo je u nekim ekstremističkim akcijama (ali na temelju kontrolnog pitanja samo 3,7% ispitanika aktivno je u nekoj takvoj grupi). Međutim, 45% podržava radikalne akcije (ne nužno i nasilne) u cilju poboljšanja društva (dok se 30% gnuša takvih akcija), a 20% smatra da se treba uključiti u takve akcije. Prema rezultatima koje je istraživanje još dalo-devojke u manjoj meri (2 do 4%) podržavaju nasilje od mladića.
Nastasja Radović
