Ženska mirovna grupa feminističko - antimilitarističke orijentacije

Beleška sa suđenja Mladenu Obradoviću – 23. mart 2012.

„Više bih voleo da mi sin bude mrtav, nego gej.“

Na današnjem glavnom pretresu, iznete su završne reči u postupku koji se vodi protiv Mladena Obradovića, lidera fašističke organizacije Obraz, a za krivično delo širenje rasne i druge diskriminacije, tokom ne održavanja Povorke ponosa, 2009. godine.

Svoje završne reči izneli su: tužiteljka, odbrana i optuženi.

Svi poštovaoci lika i dela Mladena Obradovića i Obraza, su u sudnicu ušli uniformisani, u majicama sa likom haškog optuženika, ratnog zločinca Ratka Mladića, što nije bilo sankcionisano od strane sudskog veća, kojim predsedava sutkinja Ivana Ramić.

Tužiteljka Leposava Vujanović Porubović, se u svojim završnim rečima osvrnula, između ostalog i na to, da je aktivnost Mladena Obradovića i Obraza, dovela do zabrane Povorke ponosa, 2009. godine.
„Govor mržnje optuženog je LGBT populaciji onemogućila slobodu izražavanja i slobodu okupljanja.“
Tužiteljka je predložila da sud optuženog proglasi krivim, i kazni ga, jer bi na taj način došlo do zaštite od diskriminacije.

Advokat odbrane, Goran Petronijević, je u svom poznatom maniru okupacije prostora, relativizovao dela i aktivnosti Obraza i optuženog Mladena Obradovića, i kidnapujući terminologiju ljudskih prava, kriminalizovao homoseksualnost izjednačavajući je sa pedofilijom.
„U ovoj državi je do nedavno protivprirodni blud bio zakonski kažnjiv.“
Takođe, rekao je da je na tužilaštvo i optuženog vršen pritisak od strane medija, i tzv. nevladinih organizacija, kao i gej lobija.
„Oni mogu da biraju svoje opredeljenje i da ga ispoljavaju, a ne i da ga nameću.“
On je nastavio da kritikuje sudski postupak: „Ovaj postupak nije ni trebao da se rodi, jer nema posledica izvršenja krivičnog dela. Ja pitam tužilaštvo gde se u našem zakonodavstvu pominje govor mržnje. Ovo je politički progon koji se vodi, to je hajka na Obraz, jer nekim nevladinim organizacijama treba ova presuda da bi Obraz bio zabranjen. Jedina pravedna je oslobađajuća presuda, a sve ostalo je udovoljavanje vlastima.“ Na kraju je citirao svog kolegu advokata Iliju Radulovića koji je na pitanje: „da li bi više voleo da mu sin bude gej ili mrtav, odgovorio: mrtav“.

Na kraju je svoje završne reči izneo i optuženi, Mladen Obradović, koji je rekao: „Ja smatram da takva manifestacija ne treba da se održi u našoj zemlji i ja na to imam pravo. Ja kao vernik Srpske pravoslavne crkve smatram da je homoseksualizam greh i to je moj stav na koji ja imam pravo. Ja ih ne mrzim, nego ih kao pravoslavni hrišćanin sažaljevam i tražim od njih da se pokaju i izađu na pravi put. Svi zdravorazumski i rodoljubivi pripadnici srpskog naroda se protive tome. Mi smo svetosavski nacionalisti, volimo svoj narod i boga, kako bi rekao najveći Srbin posle Svetog Save, vladika Nikolaj Velimirović (poznati antievropejac i fašista). Jedini pravi put za nas je zdravi i jevanđelski nacionalizam i ja se ponosim svojim stavom.“ Optuženi je neometano iznosio svoj govor mržnje i na kraju dodao da su peticiju da se Obraz oslobodi optužbi potpisali: kanadski episkog Georgije, brojni sveštenici i monasi, akademici: Vasilije Krestić, Gojko Đogo, Rajko Petrov Nogo, Kosta Čavoški, Matija Bećković, Gojko Đogo, kao i pisci: Brana Crnčević, Momo Kapor, Bora Đorđević, Dobrica Erić, Ljubivoje Ršumović, Miroslav Toholj, profesorke Mila Alečković i Smilja Avramov, kao i reditelj Siniša Kovačević. Mi kao pravoslavni srpski rodoljubi se zalažemo za veru, naciju i porodicu.“

Svi ovi radnici za nacionalnu stvar su tokom devedesetih podržavali agresorske ratove koje je vodila država Srbija, a u takozvanom miru vode rat protiv pripadnika/ca LGBT populacije. U ratu su se zalagali za ubijanje svih onih koji su imali druga imena, a sada, u vreme mira samo kao odsustva sukoba, poriču pravo na život svima onima koji nisu heteroseksualni.

Presuda je zakazana za utorak, 27. mart 2012. u 14h u sudnici broj 4.

Zabeležili:
Miloš Urošević za Žene u crnom
Jovanka Todorović za Labris


Štampa   El. pošta