Jasenka Kodrnja, Zagreb
(bratstvo, muška solidarnost, rat)
Koliko se ovi pojmovi mogu usporedi s njima komplementarnim: bratstvo, muška solidarnost, rat. Je li njihov odnos zasnovan na paralelizmu i jednakovrijednosti, suprotstavljanju ili ispreplitanu?.Odgovori na ova pitanja nisu jednostavni i premda se generalno mogu utvrditi neke osnovne konstatacije, potrebno je neprestano prispitivanje ovih odnosa kako analizom povijesti , tako i mogućom projekcijom budućnosti.
Možemo poći od osnovne teze koja je povijesno prezentna . Živimo u društvu koje je patrijarhalno(muško) i zasnovano na volji za moć (čije su krajnje konsekvence dominacija, sukobi i rat), no bez obzira na to, tijekom čitave povijesti bile su prisutne ( iako potisnuto i na različite načine realizirane ) i njihove komplementarnosti: sestrinstvo, ženska. solidarnost i mir. Mogli bismo dakle reći da je riječ o paralelnim nizovima, da je prvi niz bio više afirmiran, a drugi više potiskivan, prvi više, a drugi manje vrednovan. Njihov je međuodnos dakle složena rezultanta: SUBORDINACIJE, POTISKIVANJA, ali i SUPROTSTAVLJANJA, PARALELIZMA, ISPREPLITANJA. Ta je rezultanta ishod povijenog kontinuiteta, ali i uvijek specifične situacije određene okolnostima i snagom političkih subjekata.
I .ODNOS BRATSTVA I SESTRINSTVA
Analiza međuodnosa bratstva i sestrinstva pokazuje da je bratstvo kao IDEAL imalo istaknutu, a sestrinstvo potisnutu poziciju. O tome, između ostaloga govore ideali (iskazani u parolama) velikih revolucija. Ti ideali su izuzetno važi jer određuju paradigmu vremena i osnovni svjetonazor koji ulazi u sve pore društvenog života.
- To su prvo ideali građanske revolucije: "Sloboda, jednakost, bratstvo".
- Ideali socijalističke revolucije glase: «Bratstvo, jedinstvo», također «Proleteri svih zemalja ujedinite se».
U tim svjetonazorskim odrednicama se dakle ne spominje sestrinstvo, a ne spominju se ni proleterke. (Uostalom, karakteristična parola feministkinja bivše Jugoslavije je glasila «Proleteri svih zemalja tko vam pere čarape?», što znači da je ova praznina bila uočena, a strategija njenog isticanja naglašena).
Neisticanje (prešućivanje) sestrinstva u ovom kontekstu može značiti tri stava. Prvi je da se sestrinstvo uopće ne prepoznaje kao vrijednost. Drugi je da se negira, a treći da se subsumira pod vrijednost bratstvo, odnosno da bratstvo u sebi sadrži i sestrinstvo. U trećem stavu bratstvo se koristi kao rodni pojam koji u sebi sadrži pojam sestrinstvo, na sličan način na koji se koristi i pojam čovjek : u širem smislu kao čovjek bez obzira na spol (muškarac i žena) i u užem smislu kao čovjek jednog spola (muškarac). Bratstvo bi , analogno tome, u širem smislu značilo solidarnost svih ljudi bez obzira na spol, a u užem solidarnost muškaraca.
U tom širem smislu bratstvo ili pobratimstvo se spominje u pjesmi Tina Ujevića «Pobratimstvo lica u svemiru».
«Ja sam u nekom tamo neznancu, i na zvijezdi
dalekoj, raspreden, a ovdje u jednoj niti,
u cvijetu ugaslom, razbit u svijetu što jezdi,
pa kad ću ipak biti tamo u svojoj biti?
Jer sam ipak ja, svojeglav i onda kad me nema,
i sam šiljak s vrha žrtvovan u masi;
vasiono! Ja živim i umirem u svijema;
Ja bezimeno ustrajem u braći.»
Asimetrija je (na pojmovnoj razini ) evidentna, jer se ni žena, ni sestrinstvo ne mogu koristiti kao opći (subordinirani) pojmovi, dok se pojmovi čovjek i bratstvo mogu. Doista sva tri stava: neprepoznavanje, negiranje i subsumiranje karakteristični su za patrijarhalnu strategiju prema sestrinstvu. Cilj te strategije je KONTROLA SESTRINSTVA i uspostava NESESTRINSTVA.
A) Patrijarhalne strategije kontrole sestrinstva:
1. Gubitak sestrinstva koji se kompenzira nesestrinstvom , ženskom konkurencijom, natjecateljstvom i sukobima žena zbog muškaraca.
O tome govori mit o Heri. Hera kći Kronosa i Ree, sestra Zeusa, Posejdona, Hada i Demetre bila je jedna od najistaknutijih boginja Olimpijske mitologije. Pretpostavlja se da je ona bila velika boginja u predolimpijskoj mitologiji (riječ heroj ima svoje porijeklo u Heri). U Olimpijskoj mitilogiji ona biva na samom početku degradirana: prva degradacija bilo je silovanje od strane Zeusa, a druga okrutna kazna također od strane Zeusa nakon nuspješne pobune protiv njega. Da bi bila oslobođena kazne Hera Zeusu obećava poslušnost i postaje promicateljica njegove moći. Nakon toga Hera se mijenja; cilj većine njenih akcija postaje obračunavanje s drugim ženama, Zeusovim partnericama i njihovom djecom. Ovo je obračunavanje vrlo drastično i često rezultira progonima, iznakaženjima i smrću drugih žena.
Tumačenje ovog mita:
- ženi (Heri) postaje važniji muškarac od druge žene
- žena čuva brak kao instituciju (pa i kada je utemeljen na dvostrukim kriterijima, tj degradirajući za ženu). Podsjetimo se, brak Zeusa i Here bio je zasnovan na Zeusovoj poligamiji, tj apsolutnoj slobodi seksualnih odnosa i Herinoj ograničenoj slobodi, tj. monogamiji.
- žena postaje sama promicateljica patrijarhata (nesestrinstva i svoje u braku degradirane pozicije). Zeus (muškarac) ne mora uopće brinuti kako da se riješi (napusti, oslobodi od) svojih ljubavnica. Njih eliminira Hera.
- muškarac nasiljem uspostavlja vlast nad ženom (patrijarhat), no dalje ga održava žena i to prije svega uspostavom nesestrinstva. (Vrlo je sličan slučaj i u koncentracionim logorima (Golom otoku na primjer) gdje represiju vrše sami logoraši.)
2. Sestrinstvo kao bezuvjetna ljubav, samoodricanje osobnosti, žrtvovanje za druge, gubitak identiteta.
Primjer za to su medicinske sestre koje su tijekom povijesti brinule o najtežim bolesnicima (oboljelima od sifilisa, kuge, gube). O takvim bolesnicima nikada nisu brinuli muškarci. Ova profesija pretpostavlja samodricanje, pa i uz rizik infekcije, to jest smrti. Najveća bolnica u Zagrebu je u 19. st. bila, a postoji i danas «Bolnica sestara milosrdnica». To je zapravo bilo prihvatilište za neizlječive bolesnike, uglavnom obolje od spolnih bolesti. Sestrinstvo dakle pretpostavlja milosrđe.
b) Drugi primjer je pozicija sestre u patrijarhalnoj obitelji koja je podređena ne samo ocu nego i bratu. Da je u patrijarhalnoj obitelji spol važniji faktor moći od dobi pokazuje istraživanje Vere Erlich koja u knjizi «Porodica u transformaciji» pokazuje kako starije žene slušaju mlađe muškarce. Sestra je dakle podređena bratu na razini odlučivanja, ali i na razini razdiobe imovine: sestra dobiva miraz, a brat obiteljsko nasljeđe (nekretnine).
c) Treći je primjer časne sestre u crkvenoj hijerarhiji. Uobičajeno je da svećenik započinje propovijed «Dragi braćo i sestre» što bi moglo pretpostaviti jednakovrijednost vjernika oba spola. Riječ je međutim samo o formi obraćanja. U crkvi kao instituciji RIJEČ je privilegija muškaraca. Dok svećenici (muškarci) drže propovjedi, vode mise, prikupljaju milodare i ispovijedaju, časnim sestrama je RIJEČ USKRAĆENA. One su u crvi zapravo služinčad: čistačice i peračice prostora i rublja svojih muških kolega.
3. Sestrinstvo se afirmira kao odnos sestre prema bratu, ali ne i sestre prema sestri. Naime dok se pretpostavlja da sestra pomaže bratu, odnos sestre prema drugoj sestri se naprosto ne uočava, kao da ne postoji. Zanimljivo je da se u inače izvrsnoj antropološkoj studiji Vere Erlich «Porodica u transformaciji» analiziraju razni oblici odnosa u obitelji: muža i žene, roditelja i djece, snahe i svekrve, brata i sestre jedino se ne obrađuje odnos sestre i sestre. Naime taj odnos nije bilo predviđen upitnikom, pa nije ni prezentiran. On naprosto kao da ne postoji.
Za ovu sam priliku izlistala «Ženske pjesme» ( Zagreb, Matica Hrvatska, 1914) u kojoj se nalaze 123 narodne pjesme. Stanovit broj ovih pjesama tematski je vezan uz odnos sestre i brata, ali niti jedna uz odnos sestre i sestre. Zanimljivo je da su u tim pjesmama sestre nositeljice radnje, to jest subjekti. U pjesmama «Sestra prepoznaje brata», «Turkinjica oslobađa brata» i drugim sestre su nositeljice pozitivnih emocija, odanosti i podrške, a u pjesmi «Sestra kuša brata» sestra koja provjerava odanost brata biva prevarena. Ovo je karakteristična pjesma uskraćene bratske solidarnosti. (Sestra naime, hini ropstvo i šalje bratu pismo u kome traži zlato i biserje za otkup. Brat joj međutim odgovara negativno, to jest uskraćuje joj pomoć, jer su mu zlato i biseri potrebni za konje i žene.) Ovaj vid odnosa (sestra-brat) kao da nije recipročan jer pretpostavlja sestrinsku, ali ne i bratsku odanost. Sestre dakle prema braći njeguju sestrinstvo, a braća prema sestrama ne njeguju ništa. Taj je odnos čak i pojmovno onemogućen ( bratstvo ne mogu njegovat jer sestre nisu muškarci, a sestrinstvo također ne mogu jer braća nisu žene). Za emociju i odnos brat- sestra zapravo ne postoji adekvatna riječ.
4.Sestrinstvo kao bratstvo po krvi . To su primjeri žena koje tijekom ratova na različite načine pomažu (aktivirajući se u privredi ili poljoprivredi), brinu za prognane i izbjegle, prikupljaju pomoć, odjeću (bave su humanitarnim radom). Tu također spadaju i medicinske sestre koje na bojišnici njeguju ranjenike. Poznato je da su žene tijekom prvog i drugog svjetskog rata postale značajni faktor u industriji i poljoprivredi jer su muškarci otišli na bojišnicu, te da nacionalne privrede u takvim vremenima bez njih naprosto ne bi funkcionirale.
Primjer za sestrinstvo u ratu je germanska i slavenska mitologija. U germanskoj mitologiji Valkire pomažu ratnicima u boju, a kada pogibaju odvode ih u drugi svijet. U slavenskoj mitologiji tu ulogu imaju vile koje su zaštitnice ratnika : vila Velebita, vila Raviojla, Kosovka djevojka i druge. Svaki ratnik ima svoju vilu koja ga tijekom boja savjetuje, a kada biva ranjen o njemu brine. Činjenica da ratnik (muškarac) traži savjet od vile (žene) pretpostavlja njenu moć, racionalnost, pa i nadmoć u odnosu na njega. Ova mitska moć vila vjerojatno je utemeljena na njihovom starom pretpatrijarhalnom porijeklu.
B) Sestrinstvo kao univerzalna kategorija
Bez obzira na patrijarhalnu kontrolu i razne vidove negiranja i potiskivanja sestrinstva – sestrinstvo je prisutno (elementarno ili kao mogućnost ) i kao univerzalna kategorija: solidarnost svih ljudi bez obzira na spol i svih bića u univerzumu. Takovo sestrinstvo se prepoznaje u slavenskoj mitologiji o kojoj je malo prije bilo govora kao i u tekstovima Mary Daly na primjer. Naime u jednom mitemu (Natko Nobilo: Stara vjera Srba i Hrvata, Logos, Split, 1981) vile opominju ratnike da sahrane mrtvace jer to nisu učinili. Potom ratnici pokapaju svoje mrtve, ali ne i neprijatelje. Argument jednog je bio:»Što, ja da sahranim one koji meni pogubiše i brata i sina. Nek trunu, kao mrcine u polju!». Vile se s takvim stavom nisu složile, bile su uporne u svojoj naredbi dok nisu bili zakopani svi neprijatelji. U tom smislu ovaj mitem pokazuje vile kao prethodnice, promicateljice međunarodnog ratnog prava, jednakosti među svim ljudima, odnosno sestrinstva kao univerzalne kategorije. Kao posestrimstva svih bića u svemiru.
II . ODNOS MUŠKE I ŽENSKE SOLIDARNOSTI
O muškoj solidarnosti pisala je Carol pateman u «Spolnom ugovoru». Po Freudu ona je mitski utemeljena. Ishodište su prvi mitovi Olimpijske mitologije o ocoubojstvu autoritarnih i despotskih očeva: prvi mit govori o braći koja svrgavaju Urana, a drugi o braći koja svrgavaju Kronosa. Rezultat ovog čina je uspostava društva, reda i zakona. Budući da u tim činovima nisu bile uključene žene (sestre) one su isključene iz povijesti. Superego i zakoni stvoreni na osnovi ocoubojstva pretpostavljaju osjećaj krivnje i rodnu diskriminaciju. Muška solidarnost pretpostavka je zapadne civilizacije i istovremeno je radikalno dovodi pod znak pitanja.
Ženska solidarnost se razlikuje od sestrinstva. Ona prije svega problematizira vidove sestrinstva koje nameće patrijarhat i pokušava ustanoviti od patrijarhata potisnute vidove sestrinstva: odnos sestra- sestra i sestrinstvo kao univerzalnu kategoriju. Dok je sestrinstvo stara (ali u patrijarhatu potisnuta, reducirana, njemu prilagođena ) kategorija- ženska solidarnost je «noviji « pojam. U njegovoj je osnovi preporođeno sestrinstvo, a pretpostavlja: racionalnost, ciljnu i svrhovitu aktivnost, žensku subjektnost, jak ženski ego, redefiniranje sestrinstva kao vrijednosti kojoj se vraća snaga i pokretačku energiju, političku akciju, mrežu ženskih institucija, transformaciju cjelokupnog društva na osnovi rodne jednakovrijednosti .
III ODNOS RATA I MIRA
Rat i mir nisu apsolutne i čiste kategorije i iako su subjekti rata vezani uz rod (ratnici su i pravilu muškarci), nisu to uvijek i ne na isti način. Budući da je rat totalna društvena činjenica i žene na stanovit način u njoj participiraju vrlo različito i u širokom spektru (kao borkinje, humanitarke, mirotvorke). Pa ipak, moglo bi se reći, da je ženama, budući da vrše reprodukciju primarna vrijednost život i mir, a ne smrt i rat.
Osim toga u svakom je miru prisutna klica konflikta (rata), kao što je i u svakom ratu prisutna klica mira (slučajevi solidarnosti, mirotvorstva, pomaganja drugima). Čovjeka se može definirati na različite načine. Možemo reći da je čovjek biće koje misli, biće prakse, homo faber, homo ludens. No možemo ga definirati i da je on biće koje ratuje i koje čezne za mirom. Čežnja za mirom je čovjekov specifikum kao i ratna srdžba. To pokazuje povijest, a i istraživanja raznih tradicionalnih kultura. Bez obzira koliko uništava sebe i druge tijekom ratova on se nada njegovu kraju a, po uspostavi mira, na stanovit se način uvijek regenerira. Mir je kao vrijednost prisutan i u utopijama (mitovima i filozofskim projekcijama) što pokazuje i njegovu motivacijsku.
Mir (kao vrijednost) se realizira na različitim razinama:
- na osobnoj razini (osobe koje su miroljubive i tolerantne i agresivne osobe)
- na razini interpersonalnih odnos (osobe i politički subjekti skloni konfliktima i oni drugi skloni suradnji i miru)
- na razini globalnog društva ( građanski ili nacionalni rat i mir).
Mirotvorstvo se realizira na svim razinama, jer ako ga uspostavimo na jednoj, a ne na ostalima on nije potpun. (Primjer prostori bivše Jugoslavije koji su bili zahvaćeni ratom i gdje je mir uspostavljen na globalnoj razini, ali ne i na prethodne dvije).
O miru na osobnoj razini govori pokret New-age: «Ako ne možeš promijeniti svijet promijeni sebe!». S time su u vezi razne tehnike meditacije, joge itd. usmjerene UNUTARNJEM MIRU, dok na globalnoj razini ovaj pokret predviđa vrijeme trajnog mira- eru Vodenjaka.
Na razini interpersonalnih odnosa miru doprinose NEVLADINE UDRUGE, MIROVNE INICIJATIVE I MREŽE SOLIDARNOSTI.
Na ovoj bi se razini miru moglo doprinijeti i EDUKACIJSKIM PROGRAMIMA kojima bi se prezentirala štetnost PREDRASUDA o drugima. Tema «Predrasude» uopće ne postoji kao metodska jedinica u predmetu sociologija u srednjim školama u Republici Hrvatskoj. Riječ predrasuda se u udžbeniku uopće ne spominje niti jedanput. Predrasude također nisu obrađene ni na sveučilištu, na studiju sociologije.
Valjalo bi stvoriti svijest da je predrasuda o drugima (narodima, jednako kao i o homoseksualcima ili ženama) NECIVILIZACIJSKI GEST. Nešto što se može usporedit s pljuvanjem na pod ili neustajanjem starijem u tramvaju.
Varijacije integracije ove svijesti u sustav obrazovanja su različite : od formiranja posebnog predmeta do ugradbe ovih tema u sve predmete, kao stil nastave i stil života.
Jasenka Kodrnja je sociološkinja i feministička teoretičarka iz Zagreba. Objavljeno je njeno izlaganje na panel diskusiji «Solidarne ženske koalicije:aktivna mirovna politika» u okviru Međunarodne konferencije odžane u Novom Sadu, 23.aprila 2004.godine u organiyaciji Žena u crnomi,Beograd i Ženskih studija, Novi Sad.
