Beleška sa protesta
Povodom Dana borbe protiv femicida, 06.12.2013, Žene u crnom su organizovale stajanje u crnini i ćutanju, na Trgu Republike u Beogradu.
Na stajanju je bilo sledećih transparenata:
Stop femicidu, Dan borbe protiv femicida, Stop nekažnjivosti plavih šlemova, Plavi šlemovi su prisutni u Indiji, Kongu, Avganistanu, Pakistanu, Kolumbiji, Sudanu, Bosni i Hercegovini, Kosovu, Banglandešu.
Takođe, pored ovih stajali su i transparenti sa imenom zemlje i brojem ubijenih/silovanih žena u Kongu, Siriji, Indiji, Čečeniji, Bosni i Hercegovini, Kosovu, Kolumbiji.
- Kongo (1996-2013) – 75% svih silovanih žena sveta su državljanke Konga
- Indija (od 1961.) – abortirano 10.000 ženskih fetusa
- Čečenija (1994-2013) – ubijene su tri braniteljke ljudskih prava
- Kosovo (1998-1999) – ubijeno je 1788 žena
- Kolumbija (2001-2009) – silovano je oko pola miliona žena
- Bosna i Hercegovina (1992-1995) – silovano je preko 20.000 žena
- Sirija (2011-2013) – ubijeno je 4.454 i preko 6.000 mučenih i silovanih žena
Na protestu smo pored transparenata držale i upaljene sveće u znak pomena na ubijene žene.
Tokom protesta, dve aktivistkinje Žena u crnom su govorile priče žena iz navedenih zemalja:
- „Ja sam Onorata Kizende iz Konga. Silovala su me pedesetorica muškaraca deset sati. U vaginu su mi gurali razne predmete: noževe, šipke, staklo. Pocepali su mi matericu. Nisam mogla da hodam. Imala sam fistule na vagini i nisam mogla da zadržim urin. Piškila sam po sebi pre nego sam umrla.“
- „Ja sam Heda Kungaeva iz Čečenije. Dana 27. februara 2000. godine, u svojoj kuću, u mom selu Tangi Ču, pretukao me, analno i vaginalno silovao, a zatim ubio ruski oficir Jurij Budanov, tokom Drugog Čečenskog rata.“
- „Ja sam Žanet Bedoja iz Kolumbije. Bila sam seksualna robinja vojnicima iz mirovne misije. Kada su me prodali pripadnicima jednog narko kartela, bila sam grupno silovana. Iskrvarila sam posle nekoliko sati.“
- „Ja sam bezimena devojčice iz Indije. Ubijena sam i pre nego što sam se rodila i to samo zato što sam bila ženska beba. Neke moje sestre jesu rođene, ali su potom ubijane sistematskim izgladnjivanjem.“
- „Ja sam Esma iz Bosne i Hercegovine. Za osam dana silovana sam više puta nego u Trnopolju za dva mjeseca. Mislila sam da ću se raspasti... Nema mjesta gdje me nisu udarili... U usta su mi mokrili... Gurali su mi flašu „dole“, „jašili“ me po dvojica, jednom čak i trojica...Ubili su me na kraju kada su završili sa mnom.“
- „Ja sam Rabija Al Mansur iz Sirije. Kao devojčica umalo sam bila žrtva ubistva iz časti. U građanskom ratu, silovali su me lekari u jednoj bolnici, mučeći me do smrti.“
- „Ja sam G.N. sa Kosova. Imala sam trinaest godina kada me jedan srpski vojnik silovao. Izgubila sam svest. Kada sam došla sebi bila sam sva krvava. Tri puta sam pokušala da se ubijem zbog sramote.“
- „Ja sam Marina Zlatković iz beogradskog naselja Resnik. Zbog ljubomore, samo zato što sam htela da ga ostavim, zaklao me moj nevenčani suprug Vladan Jovanović. Iskrvarila sam u svojoj kuhinji.“
Posle svake pročitane priče, sve zajedno smo u glas vikale „Stop femicidu“ i „Stop ubijanju žena“.
Na kraju su pročitana i imena ubijenih žena u Srbiji:
Radmila Anđelković (80 god), Katarina Bićanić (85 god), Danijele Milićević (42 god), Marina Zlatković (23 god), Bosanka Cvetković (73 god), Slavica Ilić (61 god), Stela Gundelj (26 god), Olga Božanin (61 god), Smiljana Božović (51 god), Sofija Terzin (83 god), Dragica Gajić (63 god), Zora Aleksić (47 god), Vera Simić ( 78 god), Slađana Kvačanović (50 god), Marijana Gajić (43 god), Jelena Dujković (40 god), Fikreta Destanović (23 god), Milica Vojvodić (21 god), Jasmina Apostolović (46 god), Edit Šebek (45 god), Mira Milić (63 god), Njegmirka Petković (66 god), Slobodanka Sarić (75 god), Milena Sarić (82 god), Kosara Sarić (83 god), Desanka Gudurić (45 god), Oksana Đorđević (44 god), Velita Etić (34 god), Leposava Lukić (70 god), Ajkuna Ćatović (46 god), Nedica Mihajlović (50 god), Slađana Janković (47 god), Jadranka Zelenčić (51 god), Dragica Todorović (25 god), Slavenka Stamenković (63 god), Dobrila Stojanović (75 god), Mirsa Krstić (76 god), Katarina Aleksić (33 god), Olivera Simić (34 god), Daliborka Milićević (38 god), Klarika Farkaš (43 god).
Na protestu je učestvovalo preko 60 aktivistkinja iz Mreže Žena u crnom Srbije, desetak aktivistkinja Ženske romske mreže Banata iz Novog Bečeja, Zrenjanina i Pančeva, kao i desetak žena iz porodica žrtava iz Bosne i Hercegovine iz Zvornika i Đulića.
Protest nije bio medijski propraćen, što potvrđuje totalnu tabloidizaciju medija, totalnu ravnodušnost prema nasilju nad ženama i svim potlačenim.
