Ženska mirovna grupa feminističko - antimilitarističke orijentacije

Zahtev za postavljanje spomen ploča hrvatskim zarobljenicima u bivšim koncentracionim logorima

Begejci i Stajićevo

Organizacija Žene u crnom obratila se 18. novembra 2014. godine odbornicima i odbornicama skupština grada Zrenjanina i opštine Žitište, gradonačelniku Zrenjanina i predsedniku opštine Žitište, predsednicima skupština grada Zrenjanina i opštine Žitište, sa zahtevom da se postave spomen ploče na mestima logora Stajićevo i Begejci.

U pismu stoji sledeće:

Obraćamo vam se s obnovljenom inicijativom da se na primeren način obeleže mesta mučenja i stradanja ratnih zarobljenika i civila u koncentracionim logorima Begejci i Stajićevo, koji se nalaze na teritoriji Grada Zrenjanina i opštine Žitište. Taj su zahtev u više navrata upućivale porodice žrtava, udruženja preživelih logoraša, kao i brojne organizacije civilnog društva iz Srbije, među kojima i Žene u crnom. Zahtev je odbijan pod različitim izgovorima, koje ne bismo komentarisale, ali koji sasvim sigurno ne doprinose ugledu demokratskog, evropskog i građanskog Zrenjanina i Žitišta.

Ubeđene smo da je sada pravi trenutak da se taj nedopustivi propust ispravi. Naime, dana 18. novembra 2014. godine navršava se dvadeset tri godina od pada Vukovara, posle opsade duge 87 dana, a istog dana osnovan je i logor Stajićevo. U logorima u Vojvodini, kao što je poznato i pouzdano dokumentovano, ubijen je veći broj hrvatskih ratnih zarobljenika, dok su ostali bili izloženi nečovečnom postupanju, zbog čega su mnogi od njih postali invalidi.

Postavljanjem spomen ploče na mestima gde su bili logori Stajićevo i Begejci doprineli bismo jačanju procesa pomirenja i poverenja na području bivše Jugoslavije, te obezbedili neku vrstu simboličke (ali višestruko važne) reparacije žrtvama tih logora i njihovim porodicama. Ujedno, postavljanje spomen ploča će biti značajan korak na planu oslobađanja naše zemlje od tereta koje su ostavili ratovi 90-ih godina, u kojima je JNA pod kontrolom režima S. Miloševića, uz srpske paravojne formacije počinila stravične zločine. Zločini su činjeni, to je danas poznato, i na drugim stranama. Međutim, mi se moramo suočiti sa zločinima koji su počinjeni u naše ime, a na drugima je da se suočavaju sa zločinima koji su počinjeni u njihovo ime. Bez tog suočavanja i bez utvrđivanja istine o tim zbivanjima, nema nade da će doći do promene moralnog poretka, vrednosnog sistema i kulturnih obrazaca. A bez te promene Srbija je osuđena na moralnu propast.

Umesto tvrdokornog istrajavanja na poricanju zločina počinjenih u naše ime i relativizovanja nedavne prošlosti došlo je, duboko smo ubeđene, vreme za početak priznanja odgovornosti za zločine prema žrtvama zločina u koncentracionim logorima, prema građankama i građanima Srbije u čije su ime oni izvršeni i prema državi u kojoj živimo.

Postavljanje spomen ploča predstavljalo bi čin moralne i ljudske odgovornosti svih vas kao i države Srbije. To bi vodilo prevazilaženju prošlosti i stvaranju perspektive za budućnost slobodnu od nasilja, zla i nehumanosti. Verujemo da ćete biti na visini vašeg istorijskog zadataka i da ćete se odupreti onima koji svojim poricanjem zločina Srbiju vode u propast.

Žene u crnom
Beograd, 18. novembar 2014.


Štampa   El. pošta