Nastavak...
Kako se žene u Izraelu i Palestini zalažu za mir – zajedno
Dana 4.10.2023., samo nekoliko dana pre napada Hamasa na Izrael i osvetničkog izraelskog vazdušnog bombardovanja i opsade Gaze, hiljade izraelskih i palestinskih feminističkih mirovnih aktivistkinja okupilo se u Jerusalimu i blizu Mrtvog mora.
Predstavljajući izraelske Žene ratuju za mir (Women Wage Peace) i palestinske Žene sunca (Women of the Sun), ova feministička mirovna koalicija pozvala je političke vođe da pregovaraju o okončanju krvoprolića i reše sukob između Izraela i Palestine.
Tri dana kasnije, militantni Hamas je napao izraelska naselja duž granice s Gazom, ubivši više od 1.300 ljudi i otevši čak 190, prema izraelskim zvaničnicima.
Izrael je odgovorio sveobuhvatnom opsadom Gaze, isključivanjem struje i vode i uskraćivanjem hrane i započinjanjem osvetničkog vazdušnog bombardovanja koje je ubilo stotine stanovnika Gaze, a bezbrojne druge raselilo. Masivna izraelska vojna kopnena invazija se čini verovatnom, a više od dva miliona Palestinaca nema kuda da pobegne iz područja pod opsadom.
Komplikovano saopštenje
Nakon napada Hamasa, Žene ratuju za mir objavile su sliku krvave golubice na svojim društvenim mrežama.
Nedelju dana kasnije, pokret je objavio sveobuhvatno saopštenje o brzoj eskalaciji nasilja u Gazi:
“Svaka majka, jevrejska i arapska, rađa svoju decu da ih vidi kako rastu i razvijaju se, a ne da ih sahranjuju. Zato i danas, usred boli i osećanja da je vera u mir propala, pružamo ruku mira majkama Gaze i Zapadne obale.”
Ovo saopštenje je nedvosmisleno bilo teško napisati kroz njihovu tugu i teskobu. Kanadsko-izraelska veteranka Vivijan Silver, jedna od osnivačica organizacije Žene ratuju za mir, je među Izraelcima za koje se pretpostavlja da su oteti ili ubijeni u napadu Hamasa. A danas se Palestinci bore da prežive pod izraelskom kampanjom kolektivnog kažnjavanja u Gazi.
Ali ovo saopštenje o solidarnosti među zajednicama - nepokolebljivo insistiranje na miru usprkos ratu - simbol je snage i odlučnosti feminističke antiratne kolektivne akcije.
I Žene ratuju za mir i Žene sunca osnovane su nakon rata u Gazi 2014., 50-dnevnog sukoba koji je izazvao masovno raseljavanje i povrede te ostavio više od 2.250 mrtvih Palestinaca. To uključuje više od 550 dece, prema Agenciji Ujedinjenih nacija za pomoć palestinskim izbeglicama.
Godine 2016., Žene se bore za mir organizovale su masovni Marš nade — koji je uključivao 30.000 ljudi u Izraelu i 3.000 Palestinaca sa Zapadne obale — noseći poruku mira kao odgovor na nasilje i smrt.
Žene sunca osnovale su u Vitlejemu Palestinke koje žive pod okupacijom kako bi osnažile palestinske žene i pozvale na mir. Danas je partnerstvo između dve organizacije rezultat dugogodišnjeg mirovnog aktivizma koji su tokom celog sukoba predvodile žene.
Drugi mirovni pokreti
Na primer, pokret Žena u crnom, nastao tokom prvih godina prvog palestinskog ustanka kasnih osamdesetih, okupio je izraelske mirovne aktivistkinje u Jerusalimu kako bi održavale nedeljna bdenja noseći transparente na kojima je jednostavno pisalo „Stop okupaciji.“
Pokret je podstakao slična bdenja u Izraelu i gradovima širom sveta. Globalni pokret Žena u crnom nominovan je za Nobelovu nagradu za mir i danas održava aktivnu mrežu.
Slično tome, sredinom devedesetih, palestinske i izraelske feministkinje osnovale su feminističku mirovnu inicijativu pod nazivom Veza za Jerusalim (Jerusalem Link) nakon mirovnog procesa u Oslu, pokrenutog 1993. Veza za Jerusalim je okupila izraelske žene pridružene mirovnom pokretu Mir sada (Bat Shalom) i Palestinke povezane s Jerusalimskim centrom za žene, sa sedištem u istočnom Jerusalimu.
To su naporno izvojevani feministički mirovni pokreti koje je teško održati usred okupacije i rata.
Jednom sam intervjuisala palestinske i izraelske mirovne aktivistkinje koje predstavljaju Žene u crnom i Vezu za Jerusalim dok sam istraživala feminističke mirovne zajednice u Izraelu i na okupiranoj Zapadnoj obali sredinom dvehiljaditih.
Ohrabrila me solidarnost i pažljivi dijalog koji su žene razvile jedna s drugom, ali bila sam i užasnuta time koliko je bilo teško održati zajedničku akciju dok je izgradnja novog izraelskog zida počela da guši Zapadnu obalu, a izraelska se naselja širila okupiranim teritorijama.
Zajednička inicijativa Žene ratuju za mir-Žene sunca je još jedan poziv na mir. Međunarodna zajednica - uključujući države koje tvrde da imaju feminističku spoljnu politiku, poput Kanade - trebala bi da podigne svoj glas.
Učvršćivanje podela
Ali kada politički čelnici poput kanadskog premijera Džastina Tridoa demonstracije solidarnosti sa Palestinom karakterišu kao „veličanje nasilja“, to učvršćuje upravo onu vrstu podela na čijem prevladavanju izraelski i palestinski narod svakodnevno rade.
Tridoov prikaz demonstracija kao slavljenja Hamasovog nasilja bio je sličan postupcima londonske policije, koja je kriminalizovala propalestinske demonstrante, kao i potpunim zabranama demonstracija solidarnosti sa Palestinom u Francuskoj i Nemačkoj.
Mirovni sporazum iz Osla iz 1993. uveo je „rešenje dve države“ i pokrenuo „mirovni proces“, pozivajući na palestinsku samoupravu i obećavajući palestinsku političku autonomiju. Ali izbori održani pod sve intenzivnijom okupacijom i ograničenom autonomijom bez suvereniteta ne predstavljaju palestinsku državu.
Godine 2000. Rezolucija Saveta bezbednosti UN-a 1325 o ženama, miru i bezbednosti naložila je uključivanje žena u rešavanje sukoba i izgradnju mira, uključujući podršku lokalnim mirovnim inicijativama žena.
Ovog meseca UN slavi 23. godišnjicu rezolucije. Kanada će uskoro objaviti svoj treći Nacionalni akcioni plan o rezoluciji kao deo svoje tobožnje predanosti nacionalnoj feminističkoj spoljnoj politici.
Bezvredna rezolucija?
Nakon što su se Sjedinjene Države povukle iz Avganistana, Fionuala Ni Aolain, UN-ova posebna izvestiteljka za ljudska prava i borbu protiv terorizma, primetila je:
“Imali smo više od dvadeset godina programa Žene, mir i bezbednost. A ako taj plan sada ništa ne znači, bezvredan je.”
Mirovna zajednica čeka vesti o Vivijan Silver, nestaloj aktivistkinji Žene se bore za mir.
Govoreći za BBC, njen sin Džonatan Ziegen zamišlja šta bi njegova majka rekla svetu: “Ovo je ishod rata. Ako ne težiš miru, evo šta se događa.” Danas Palestinci u Gazi žive ovu stvarnost nakon izraelskog upozorenja da se evakuišu.
Ako naše nacionalno opredeljenje za žene, mir i bezbednost i naša feministička spoljna politika uopšte nešto znače, moramo zajedno da se zauzmemo za ljudska prava i pravdu i nastojimo da proširimo mnoge glasove solidarnosti i mira.
Izvor: https://theconversation.com/how-women-in-israel-and-palestine-are-pushing-for-peace-together-215783
(preveo Miloš Urošević, lektorisala Stanislava Lazarević)
Žene ratuju za mir (Women Wage Peace): Žene donose mir!
Žene ratuju za mir/Women Wage Peace/WWP nastala je nakon rata u Gazi 2014. godine i do sada broji 45.000 žena. To je najveći aktivistički pokret za mir u Izraelu! Nedavno su WWP i Žene sunca/Women of the Sun/WOS (mirovni pokret palestinskih žena osnovan 2021.) ojačale međusobnu saradnju.
Izvor: https://retepacedisarmo.org/evento/women-wage-peace-le donne-portano-la-pace), 2.novembar 2023.
Na strani žrtava
Da li je moguće da se oslobodimo ratničke logike (koja se očituje u zauzimanju propalestinskog ili proizraelskog stava) a da se ne upadne u ravnodušnost ili u nastojanje da se izjednačavaju strane u sukobu, kako bi se zauzelo gledište sa one strane tragične spirale smrti?
Kada čujem i od dragih osoba da je broj palestinske dece poginule u izraelskom bombardovanju „trostruko ili četvorostruko veći“ od broja ubijenih u napadu Hamasa osećam nelagodu. Brojke su takve a njihova etnička pripadnost je onakva. Da li takvo selektivno brojanje doprinose razumevanju katastrofe koja je u toku?
Stalno se uspostavlja neka vrsta hijerarhije boli, zloćudan ishod žalosne statistike mrtvih, ranjenih i otetih i aritmetike njihova pripisivanja jednoj ili drugoj strani u sukobu. Takođe mi nelagodu izazivaju i pokušaji da se napravi konačna bilanca odgovornosti, uzroka, drevnih korena ili istorijskih dinamika koje su proizvele aktuelnu tragediju. Sve to postoji, sve to možemo razmatrati, ali ne mehaničkom logikom uzrok-posledica. Da se razumemo, među drevne uzroke ove tragedije treba da se uvrsti i izostanak stvaranja palestinske države u vremenima kada je stvoren Izrael; a među novijim uzrocima veliku težinu imaju okupacija palestinskih teritorija i politika kolonijalizacije koju sprovodi izraelska vlada. Ali to nije dovoljno! Ako se ograničimo na navedeno, rizikujemo da upadnemo u moralno opravdavanje, koje će naposletku dovesti do toga da Hamas počnemo da smatramo izrazom – mada deformisanim – jedne pravedne stvari. A nije tako! Zato mora da se vratimo na 7. oktobar i na Hamasov pokolj u pustinji Negev i u četiri kibuca.
Slažem se s onima koji su taj masakr ocenili kao najokrutniju akciju nakon holokausta. Osuda će biti tim snažnija čim više budemo kadri da Hamasovo ponašanje ne posmatramo kao ekstreman i ekstremistički izraz stanja represije kojoj je podvrgnut palestinski narod nego kao političko-vojni izbor iranske strategije i oružanih partija koje je Iran stvorio i koje finansira.
Odatle sledi još jedna konzekvencija: civilne žrtve izraelske reakcije ne mogu da se smatraju – kako to mnogi čine – nekim oblikom reparacije ili poravnanja sa jevrejskim žrtvama. I ovde mora da se oslobodimo mehaničkog tumačenja uzrok-posledica. Ni ovde se ubijeni palestinski civili ne mogu smatrati kolateralnom posledicom pravedne izraelske reakcije na zločine Hamasa nego izrazom političko-vojne strategije Netanjahuove vlade.
Stoga ću da formulišem jednu poziciju koja se ne svrstava na jednu ili na drugu stranu nego isključivo na stranu žrtava i njihovog bola. Slažem se sa onih petstotinjak američkih Jevreja – među kojima je i ddvadesetak rabina – koji su u američkom Kongresu demonstrirali tražeći obustavu vatre.
Naš je zadatak – tim više što smo u udobnoj zonu do koje ne dopiru bombe – da priznamo i uvažimo patnju svih, pokušavajući da u granicama naših mogućnosti i u skladu s odgovornošću svakoga od nas demontiramo paklenu mašinu osvete koja traži osvetu. Nadajući se da će Izrael prekinuti svoje neselektivno bombardovanje i obustaviti opsadu Gaze, ne želim da nijednog časa zaboravim ni jevrejske mladiće i devojke koji su ubijeni dok su igrali.
Samo ako mislimo na njih, na njihova imena i prezimena, na njihova slomljena očekivanja i nade i uništeno dostojanstvo, moći ćemo da budemo na visini jednako toliko nepopravljivog bola njihovih palestinskih vršnjaka. Ono što zaista vredi jeste „autoritet paćenika“, o čemu je pisao Johan Baptist Merc. Ne radi se o patnji kao apstrakciji ili ideološkoj kategoriji, statističkom faktoru ili pogrebnoj statistici, nego o patnji raskomadanih tela ljudskih bića koja su isključivo ljudska bića.
To ne znači da moramo zanemariti istoriju, geografiju i političko-diplomatske dinamike; radi se o tome da ustanovimo kako smo bačeni u dimenziju neljudskoga, a za to nisu dovoljni uobičajeni instrumenti analize i intervencije. Svi tu moramo da budemo u stanju prevazići bedu konvencionalnih svrstavanja i logike rata, one logike koja nameće žrtvovanje jednoga dela čovečanstva na korist drugog dela.
(Luigi Manconi, La Repubblica, 25. 10. 2023)
(Priredili: Staša Zajović i Lino Veljak)
GIDEON LEVY - Vapaj izraelskog pisca: Fašizam je ovdje jedini ispravan stav. Zabranjeno je pokazati empatiju prema stanovnicima Gaze
28. listopada 2023. Jalaa Marey/Afp
OGLASMrak je nad ponorom. Preko ponora, masakr s juga zemlje širi mrak nad Izraelom. Oblaci se skupljaju, može postati itekako mračno: Izrael gubi razum. Ljevica je "odbacila iluzije“, desnica se radikalizirala, "makartizam" i fašizam slave. Ratno vrijeme je uvijek vrijeme šutnje, uniformiranog mišljenja, rasizma, huškanja i mržnje: potpuna mobilizacija u službi propagande, kraj tolerancije i progon svih koji se usude istupiti iz vrste, piše izraelski pisac i novinar Gideon Levy, višegodišnji kolumnist lista Haaretz, u kojem problematizira odnos Izraelaca i Palestinaca.Levy nadalje tvrdi sljedeće:
"Stravičnost Hamasovih akcija na jugu je dovela sve ove pojave do ekstremne razine: kao da strahote služe da bi se opravdalo gubljenje svake suzdržanosti. Emocionalna previranja se mogu razumjeti. Totalitarnost koja to prati – ne. Ako se ne zaustavi, opasnost koja preti demokraciji je tisuću puta ozbiljnija od one koja je vrebala od strane pravosudnog prevrata koji je poharao cijeli sistem. Prvi koji su izgubili pamet su, kao i obično, ljevičari. Oni su ‘napustili sve iluzije i nade‘. Tko je do rata bio odlučan da se bori za demokraciju, sada je svojim rukama sabotira. Oni koji su do rata sebe smatrali liberalima, ljudima mira i ljudskih prava, usvajaju novi pogled na svijet: ravnodušni su prema trenutnim užasima koji se događaji u Gazi, veliki dio želi i da se ti užasi pojačaju.
Jalaa Marey/Afp
Zašto? Zbog zlodjela koja su nam učinili. Dokle? Do kraja. Po koju cijenu? Po svaku cijenu. Ljevica sada o Gazi razmišlja na isti način kao i desnica: gađati, gađati, bez izbora. Oni koji su prije rata potcjenjivali važnost suočavanja s aparthejdom i sudbinom palestinskog naroda sada misle, kvragu sa svim tim. Neka se uguše. Neka umru. Neka ih protjeraju. Oni koji su do rata o sebi razmišljali kao o prosvijećenim osobama sada su za konsenzus. Hamas je preokrenuo izraelsku ljevicu. Od sada je sve dopušteno u Gazi, čak i barbarsko postupanje. Od sada je čak zabranjeno pokazati bilo kakvu empatiju prema stanovnicima Gaze...
Ono što se događa u drugim sektorima je još strašnije. Fašizam se pretvorio u jedini ispravan stav. Televizijski kanali su se pridružili Kanalu 14, kada se radi o Gazi ne postoji drukčije mišljenje. Reporteri i voditelji nazivaju Hamas nacistima... Hamas je učinio užasne stvari, ali nisu nacisti.
Aris Messinis/Afp
Svako drukčije mišljenje povlači progon. Glavni tajnik Ujedinjenih naroda Antonio Guterres je izgovorio istinite i hrabre stvari o kontekstu u kome se izrodilo užasno nasilje i požurio naglasiti kako to ne opravdava napad Hamasa, ali ga je Izrael u medijima oštro napao, koristeći uvrede i klevete...
A sve što je rekao je točno. Glumica Maisa Abd Elhadi je bila u pritvoru zbog posta čiji sadržaj ne krši zakon, njeni filmovi su skinuti sa programa. ‘Makartizam‘ bi se posramio... Rani Rahav gleda video o uništenju Gaze i piše: ‘Ovako volim!!!‘ . Kolegica sa televizijskog Kanala 13, kaže da je ‘ostalo previše zgrada u Gazi‘. Takvo je zlo pred katastrofom u Gazi čiji užasi se gotovo nikad ne pokazuju Izraelcima. Ovo je mračno vrijeme. Vrijeme barbarskog napada Hamasa i vrijeme gubljenja razuma i savjesti u Izraelu", pesimističan je Gideon Levy u svom najnovijem tekstu.
Klasić - 01. studeni 2023.
Hrvatska odluka da glasa protiv rezolucije UN-a prema njegovom mišljenju nema veze s povijesnim nasljeđem
Biti trgovac bar na jedan dan
- Izrael se osjeća zakinutim u vezi UN-ove rezolucije kojom se traži trenutačno humanitarno primirje u Gazi. Da ste sada židovski civil u Izraelu, sigurno vam ne bi bilo drago da netko na vašu pogibiju gleda kao na nešto manjeg intenziteta nego na palestinsku zato što se radi o manjem broju žrtava - kazao je u Briefingu, 150. izdanju ove emisije, povjesničar dr. sc. Hrvoje Klasić s Filozofskog fakulteta u Zagreb
Hrvatska odluka da glasa protiv te rezolucije prema njegovom mišljenju nema veze s povijesnim nasljeđem.
- HDZ je zadnjih 30 godina imao priliku pokazati što misli o ustaškom naslijeđu, recimo onda kada su njegovi predstavnici imenovali ulice po Mili Budaku i drugim ustašama i kada se toleriralo uzvikivanje ustaških slogana. Hrvatska, bojim se, već dugo nema svoju vanjsku politiku. I Luksemburg je mali pa u međunarodnim odnosima igra nekakvu ulogu. I Jugoslavija je bila mala u odnosu na Rusiju, Kinu i SAD pa je bila bitan igrač. Hrvatska može imati svoje ja na međunarodnoj političkoj sceni, a ovime pokazujemo da ga nemamo nego se skrivamo iza jačih, prvenstveno SAD-a - govori Klasić. Smatra da Zoran Milanović nije u pravu kada kaže da mi u Hrvatskoj nismo potomci nacista nego uglavnom antifašista.
- Nije u pravu. Kada bi to bilo tako, to bi značilo da živimo u zemlji u kojoj se nisu dizali u zrak antifašistički spomenici, da nije iz knjižnica izbačeno tri milijuna knjiga napisanih na ćirilici i o NOB-u, ne bismo imali ulice koje se imenuju po ustaškim dužnosnicima... Ja doista nisam potomak ustaša i sram me je tog perioda, ali Židovi kao i Srbi i Romi, nisu u NDH bili proganjani od pojedinačnih bandi nego od državnog aparata države od koje se trebamo ograditi, ali je postojala. Sve to ne smije imati veze s današnjom politikom Hrvatske prema Izraelu - kaže Klasić koji smatra da glasanjem protiv UN-ove rezolucije Hrvatska nije narušila svoj ugled u svijetu.
- Koji to ugled Hrvatska ima? Putujem po svijetu. Nedavno sam baš bio u Alžiru. Tamo Hrvatsku znaju jedino po Luki Modriću, a ostala im je u sjećanju i bivša predsjednica u hrvatskom dresu. Mi smo politički ugled izgubili s Titom - zaključuje Klasić i tvrdi da ne postoji hrvatski partizanski ili antifašistički pokret jer se brojni Hrvati u NOB-u nisu borili za neovisnu hrvatsku državu nego za jugoslavensku zajednicu ravnopravnih naroda.
- Radije bih da nema Dana antifašističke borbe na način kako ga slavimo danas. Većina HDZ-ovaca na to obilježavanje ide zato što mora, a ne zato što želi, dok u Bleiburg idu zato što žele. Alternativa je da preostalih 364 dana ne negiramo antifašističke vrijednosti i ne negiramo ustaške zločine. U zadnjih mjesec dana imamo prva hapšenja ljudi koji se smatraju ustašama i to je za pohvalu iako 33 godine imamo državu u kojoj je normalno da se veliča ustaštvo - kaže Klasić. Napominje da je Domovinski pokret desno krilo HDZ-a i njegov predsjednik Ivan Penava govori ono što misli dobar dio HDZ-ovih birača.
- Da dođe Karamarko za predsjednika HDZ-a, za Domovinski pokret nitko ne bi glasao. Penavina poruka da u Vukovar ne trebaju doći oni koji imaju nešto protiv HOS-a je kukavički potez i jeftino podilaženje biračima koji su glasali za HDZ dok je HDZ tolerirao ustaštvo, a sada glasaju za DP koji ništa ne nudi osim što se vraća na prošlost. To je toliko blesavo. Budite onda frajeri pa recite da su ustaše patrioti i da stavljate slovo U jer vas ono podsjeća na najljepši dio hrvatske povijesti! Dečki iz HOS-a su doista dali veliku žrtvu u obrani Vukovara i puno ih je poginulo. No jesu li bili jedini? Nisu. Je li ih bilo najviše? Nije. I sada dečkima iz ostalih postrojbi HV-a kažete da će HOS biti na čelu kolone. Da išta o tome zna, Penava bi govorio o kulturnoj ili poreznoj politici, ali govori o HOS-u zato što zna da se oko toga njegovi birači ne slažu s biračima HDZ-a ili SDP-a - ističe Klasić dodajući da je Penava time napravio veliki problem samom HOS-u jer je na plakat stavio i slovo U što je u suprotnosti s tvrdnjama da HOS nema nikakve veze s ustašama.
- Svi će reći da Izrael u Gazi prestane ubijati civile. Ali alternativa mu je povratak na 7. listopad ove godine i čekanje da Hamas uništi izraelsku državu. Može zvučati utopistički, ali ja doista očekujem da se Palestinci pobune protiv Hamasa, da Arapi i muslimanski vjernici širom svijeta osuđuju Izrael zbog napada na civile, ali i da krenu čistiti u vlastitom dvorištu i odreknu se najradikalnijih među sobom. Izrael sigurno neće uništiti ideju Hamasa, Hezbolaha i Irana da Izrael treba prestati postojati. Izginut će puno civila, a palestinsko stanovništvo će se dodatno radikalizirati. No, i Izrael se mora boriti protiv svojih radikala jer mislim da je Netanyahu najveća sramota koja se dogodila demokratskom Izraelu - govori Klasić koji ne vjeruje da će se ovaj rat proširiti na druge države niti da će se Iran ili neke druge zemlje u njega uključiti. Također misli da ovaj rat neće dugo trajati, ali će biti jako razoran.
- Neće doći do trećeg svjetskog rata. Ako nije došlo zbog Ukrajine, neće ni ovdje. Ovo je zamrznuti konflikt koji se s vremena na vrijeme odmrzava i eskalira - procjenjuje Klasić.
ANALIZA "POLITICA": Nazire se već i treći sukob koji bi mogao zatresti svijet, a čini se da Amerika nije spremna
SAD bi se trebao početi pitati je li njihov model snaga koji se sastoji isključivo od dobrovoljaca dorastao zadatku
31. Okt. 2023
Nedavno obraćanje američkog predsjednika Joea Bidena u Ovalnom uredu označilo je ključni trenutak u sve većem natjecanju između Amerike i njezinih saveznika s jedne strane te osovine diktatura koje se stvaraju oko Rusije, Kine, Irana i Sjeverne Koreje s druge strane, piše Politico.
Bidenov govor je učinkovito spojio rat u Ukrajini i širi rat koji se sprema na Bliskom istoku u dvije strane istog sukoba. A ako sada napadne i Hezbollah, to će SAD-u i njegovim saveznicima dati znatno prošireno poprište rata i dodatno opteretiti vojne resurse.
Istovremeno se čini vjerojatnim da će se Tajvan pojaviti kao treća sfera sukoba u idućih nekoliko godina, a možda i prije. I Peking jača svoju vojsku. Mornarica Narodne oslobodilačke vojske već je brojčano veća od kopnene snage, a nuklearne snage brzo rastu.
Rusija jača proizvodnju
U međuvremenu Rusija, bez obzira na trajanje rata u Ukrajini, širi svoju proizvodnju. To uključuje i vraćanje oštećene opreme s bojnog polja, a pokreće i sustav proizvodnje. Ruska vojska je sada sposobna za borbu i mobilizaciju istovremeno, s ciljem da proširi svoje redove na 1,5 milijuna vojnika.
Jednostavnije rečeno, američki se protivnici spremaju na rat. U Washingtonu ipak rasprave o nacionalnoj sigurnosti rijetko kada započinju priznanjem da Kina i Rusija grade svoje vojske ne za obranu, već za napad. Politico piše da bi upravo to trebala biti početna točka svih razgovora o potrošnji SAD-a i saveznika za obranu.
Ogromni izdaci za oružje, streljivo i ljudske živote u Ukrajini trebali bi biti poziv za uzbunu. SAD bi se trebao početi pitati je li njihov model snaga koji se sastoji isključivo od dobrovoljaca dorastao zadatku, posebno kada je riječ o obučenim pričuvama. No to nije samo problem SAD-a, već je postao dominantan diljem Zapada. A s obzirom na sve s čime se suočavaju Europa i Azija, možda je vrijeme za ponovno promišljanje. Trenutni broj vojnika jednostavno nije dorastao zadatku. Zapadne vojske, mornarice i zračne snage su jednostavno premale da bi odgovorile i na Atlantiku i na Pacifiku, dva poprišta rata koja će definirati ishod svakog budućeg globalnog sukoba.
Rješenje nije ‘okrenuti se Aziji‘, već obnoviti zapadne snage s potrebnim viškom u rezervi. U sve nestabilnijem svijetu imperativ je da SAD poveća izdatke za obranu.
Nova strategija
Odvraćanje u Europi i Aziji zahtijeva stalno stacioniranje, a ne rotacijsku prisutnost, što je bila privremena mjera za izbjegavanje teških izbora. Ako NATO želi preživjeti, odvraćanje i kolektivna teritorijalna obrana u Europi moraju biti novi fokus.
U Aziji bilateralna sigurnosna jamstva i napori za stabilizaciju područja moraju biti podržani raspoređivanjem SAD-a i saveznika. Amerika mora preispitati kako gradi svoje oružane snage i oružje. Primjerice, prošle godine je Amerika imala 25 posto manjka u novačenju, a ove su godine opet ispod cilja. Svoje ciljeve zapošljavanja nije ove godine ispunila ni Mornarica, a popunjavanje posade američkih brodova postaje sve veći izazov.
SAD stoga sada treba prestati govoriti o natjecanju velikih sila i zapitati se kako bi zapravo izgledala pobjeda u ovom sukobu demokracija i diktatura.
SAD mora odlučiti i koja su geopolitička središta ključna za njihovu domovinsku sigurnost i prosperitet građana. Moraju vratiti prioritete nacionalne sigurnosti u donošenje odluka i ponovno naučiti ono što su ranije generacije znale, a čini se da je zaboravljeno tijekom proteklih 30 godina: da se ne može ovisiti o protivniku kada je riječ o osnovnim stvarima za održavanje društva, a zatim očekivati pobjedu ako taj protivnik odluči krenuti u rat.
Bude li SAD prisiljen na rat, neće biti vremena za kompenzaciju nedostataka ili gomilanje oružja i streljiva. Lekcije koje treba naučiti iz Ukrajine, a sada i iz Izraela, takve su da SAD i njegovi saveznici moraju preispitati način na koji su izgrađene njihove vojske, tako da postoji način za slanje velikih snaga na teren ako se to pokaže potrebnim.
Potreban je novi osjećaj hitnosti u vezi s prijetnjom s kojom smo suočeni, i moramo djelovati odmah, piše Politico.
Porast antisemitizma i islamofobije u svetu: Ulice, univerziteti i institucije postaju poligon za mržnju 02/11/2023
Od kad je počeo rat Izraela i Hamasa, antisemitizam i islamofobija sa društvenih mreža prelile su se na ulice, univerzitete i institucije širom sveta. Dok svetske organizacije upozoravaju na nagli pad ljudskih prava, Evropa pokušava da suzbije sve vidljiviju mržnju.
Da se stvar otrgla kontroli najbolje svedoči događaj koji se nedavno dogodio na Harvardu. U kampus najprestižnijeg Univerziteta zabeležen je napad grupe antiizraelskih aktivista na studenta Jevreja. Incident je eskalirao gotovo do fizičkog obračuna tokom kog je grupa studenata opkolila i pretila tom studentu. Među napadačima, navodno se našao i Ibrahim Barmal, urednik renomiranog časopisa Harvard Law Review.
Poznata izraelska aktivistkinja Aviva Klompas nedavno je na društvenoj mreži Iks objavila fotografiju iz Lisabona na kojoj je ispod Davidove zvezde ispisana reč "krv". Klompas je uz fotografiju prokomentarisala da se svet se vara ako misli da će prolivanje jevrejske krvi ostati bez odgovora.
Incidenti zabeleženi u Parizu i Beču
Osim Lisabona, čini se da je posebno problematična situacija u Parizu, gde se na pojedinim zgradama našlo na desetine sveže sprejom ofarbanih Davidovih zvezda. Grafitima obeležene zgrade su samo jedan od najnovijih primera incidenata koje je francuska vlada ocenila kao antisemitske.
Ipak najkrupniji incident dogodio se u Beču. Meta napada vandala bilo je bečko jevrejsko groblje, koje pripada jevrejskoj zajednici, a unutar kog su osvanuli grafiti na kojim se nalazi kukasti krst. Jedan od objekata unutar jevrejskog groblja je izgoreo, a policija je istragom utvrdila da su ovi incidenti povezani.
Zabrinut zbog incidenta koji se dogodio u austrijskoj prestonici, kancelar te zemlje Karl Nehamer osudio je ove antisemitske ispade poručivši da će država učiniti sve kako bi sprečila da se takve stvari i dalje događaju.
Nisu samo evropske ulice poprište antisemitizma. Nedavno se na jednom od foruma na kom komuniciraju studenti prestižnog njujorškog Univerziteta Kornel pojavilo nekoliko postova u kojima se poziva na ubijanje Jevreja i silovanje Jevrejki. Od 3500 studenata tog univerziteta 22 odsto čine Jevreji.
Jevrejske organizacije: Antisemitizam u Evropi dostiže nivo kakav nije viđen decenijama
Nakon serije incidenata u evropskim gradovima oglasio se predsednik evropskog jevrejskog udruženja Menahem Margolin ocenivši da "antisemitizam u Evropi dostiže nivo kakav nije viđen decenijama".
Porparol Evropske komisije Peter Stano rekao je da se Brisel zalaže protiv svih oblika antisemitizam.
Izjava Stana dolazi nakon više od 800 izveštaja o antisemitizmu koji su zabeleženi samo u Francuskoj tokom oktobra. Osim Francuske, nemačka i Austrija takođe beleže nagli porast mržnje prema Jevrejima.
Islamofobija takođe bukti širom sveta
U Londonu je policija zabeležila veliki broj islamofobičnih delikata, za čak 140 odsto više nakon napada Hamasa na Izrael. Muslimanska zajednica u Londonu u pojačanoj je pripravnosti, a policija je prinuđena da obezbeđuje molitve petkom.
Britanska organizacija "Tell MAMA UK" saopštila je da je zabeleženo 515 slučajeva islamofobije i antimuslimanskih incidenata između sedmog i 29. oktobra, što je sedam puta više u odnosu na isti period prošle godine.
Na pojedinim autobuskim stanicama u Londonu osvanuli su antiislamski grafiti, a nekoliko arapskih i propalestinskih organizacija u Americi obratile su se američkom ministarstvu obrazovanja tražeći da zaštiti studente koji se suočavaju sa antipalestinskim i islamofobičnim napadima.
Organizacija Human Rights Watch takođe je ocenila da su diskriminatorne politike antisemitizam i islamofobija u porastu. Oni su ocenili da odgovori na neprijateljstva između Izraela i palestinskih oružanih grupa u Gazi imaju štetne posledice po ljudska prava na teritoriji praktično cele Evrope.
OBRAĆANJE NJEMAČKOG MINISTRA NACIJI: "Muslimani se moraju jasno distancirati od antisemitizma kako ne bi ..."
(...) potkopali vlastite tvrdnje o toleranciji.
Prije 23h
Njemački ministar ekonomije Robert Habeck komentirao je porast antisemitizma u svijetu te je poručio kako posebnu pažnju u tom segmentu trebaju obratiti muslimanska udruženja u Njemačkoj.
U obraćanju naciji, Habeck je rekao kako je antisemitizam neprihvatljiv u njemačkom društvu.
"Antisemitizam ne treba tolerisati ni u jednom obliku. Obim islamističkih demonstracija u Berlinu i u drugim gradovima u Njemačkoj je neprihvatljiv i zahtjeva oštar politički odgovor", rekao je Habeck.
Poručio je i kako muslimanska udruženja u Njemačkoj moraju pronaći odgovor na antisemitizam.
"Neki su se jasno distancirali od djelovanja Hamasa i antisemitizma. Međutim, ne svi, a neki su previše neodlučni. Muslimani u Njemačkoj moraju se jasno distancirati od antisemitizma kako ne bi potkopali vlastite tvrdnje o toleranciji. U Njemačkoj nema mjesta vjerskoj netoleranciji", poručio je ministar, prenosi Klix.
Također, naglasio je kako je antisemitizam bio prisutan i ranije.
"Islamistički antisemitizam ne bi trebao zamagliti činjenicu da u Njemačkoj postoji ukorijenjen antisemitizam, čak iako se desničarski ekstremisti sada suzdržavaju iz taktičkih razloga", mišljenja je Habeck.
https://informer.rs/planeta/vesti/842953/rusija-izrael-rat-palestina-hamas-ukrajina
02.11.2023
Rusi lupili strašnu šamarčinu, Izraelu bride obrazi! Trese se planeta nakon vatrenog govora u UN!
Izrael, kao okupatorska država, nema pravo na samoodbranu u sukobu u Gazi, što potvrđuju zaključci Međunarodnog suda pravde iz 2004. godine izjavio je stalni predstavnik Rusije u UN Vasilij Nebenzja na vanrednoj sednici Generalne skupštine o Palestini.
On je primetio „licemerje SAD i njihovih saveznika koji se u potpuno drugačijim situacijama pozivaju na poštovanje humanitarnog prava, formiraju komisije za istragu, uvode sankcije protiv onih koji u stvari primenjuju silu kao poslednje sredstvo kako bi zaustavili dugogodišnje nasilje“.
- A danas, gledajući užasna razaranja u Gazi koja su mnogo veća od svega onoga što oni ljutito kritikuju u drugim regionalnim kontekstima, napade na civilne ciljeve, uključujući bolnice, smrt hiljada dece i užasno stradanje civila koji se nalaze pod potpunom blokadom, oni ćute kao zaliveni. Jedino što rade – tvrde da Izrael navodno ima pravo na samoodbranu, iako, kao okupatorska sila, on nema na to pravo, što potvrđuju savetodavni zaključci Međunarodnog suda pravde iz 2004. godine - rekao je Nebenzja.
Istovremeno je dodao da Rusija priznaje pravo Izraela na osiguravanje bezbednosti, ali „ona može da bude u potpunosti garantovana samo u slučaju pravednog rešenja palestinskog problema na osnovu poznatih rezolucija SB UN“.
- Ne poričemo pravo Izraela da se bori protiv terorizma. Ali borite se protiv terorista, ne protiv civila. U suprotnom i sami stajete na stranu zla i delujete njegovim metodama. Jevrejski narod, koji je vekovima trpeo progone, trebalo bi da bolje od svih shvata da patnja običnih ljudi, smrt nevinih radi slepe krvave odmazde neće pomoći da se uspostavi pravda, da se ožive poginuli ili da se uteše njihove porodice. I hrišćanstvo, islam i judaizam objedinjuje vrednost ljudskog života koja pripada Bogu i koju niko nema pravo da oduzima - rekao je ruski diplomata.
Takođe je istakao da Savet bezbednosti UN nema pravo da dȃ Izraelu kart blanš za kopnenu operaciju u Pojasu Gaze.
Nebenzja je na kraju pozvao da se hitno zaustavi krvoproliće u palestinsko-izraelskom sukobu kako se kriza ne bi proširila na ceo Bliski istok
- Pozivamo zaraćene strane da zaustave krvoproliće i pruže priliku posrednicima da rade na diplomatskom rešenju, uključujući hitno oslobađanje talaca. Pre ili kasnije, tim putem će se morati ići. Pitanje je samo koliko će nevinih ljudi poginuti za to vreme - rekao je Nebenzja.
FRANCUSKI PREDSJEDNIK KRITIKOVAO IZRAEL: "Borba protiv terorizma nije nasumični napad na civilno stanovništvo!"
"Borba protiv terorizma nije nasumični napad na civilno stanovništvo", dodao je francuski predsjednik pozivajući ponovno da se "spriječi svaka eskalacija na Bliskom istoku".
Emmanuel Macron je u petak rekao da će se u Parizu 9. novembra održati "humanitarna konferencija", istaknuvši da "borba protiv terorizma ne može opravdati žrtvovanje civila", dok se u Gazi iz dana u dan ponavljaju izraelski masakri nad civilima.
Povodom posjete Bretagni, francuski predsjednik je rekao da će se humanitarna konferencija organizirati u okviru Pariškog mirovnog foruma.
"Pozivamo na humanitarno primirje jer borba protiv terorizma ne može opravdati žrtvovanje civila", poručio je Macron dok se nastavlja izraelska agresija na Gazu.
Na Pariškom mirovnom forumu koji se treba održati 10. i 11. novembra, s paralelnim događanjima već 8. i 9. novembra, okupit će se predstavnici država, međunarodnih organizacija, kompanija i nevladinih organizacija na temu "Graditi zajedno u svijetu suparništva".
"Borba protiv terorizma nije nasumični napad na civilno stanovništvo", dodao je francuski predsjednik pozivajući ponovno da se "spriječi svaka eskalacija na Bliskom istoku".
Blinken za humanitarnu stanku u Gazi, Izrael prvo traži puštanje svih talaca
Macron je ujedno reagirao na zračni napad u kojemu je pogođen Francuski institut u Gazi, za što je Francuska zatražila objašnjenje od Izraela.
"U ovom času organiziramo evakuaciju naših državljana i svih koji sudjeluju u radu Francuskog instituta iz Gaze", rekao je francuski predsjednik.
I ured France Pressea u pojasu Gaze teško je oštećen u zračnom napadu u četvrtak.
Macron nije htio komentirati izjave lidera Hezbolaha Hasana Nasralaha koji je u petak optužio Sjedinjene Države da su "odgovorne za rat koji se vodi u Gazi" te rekao da su "sve opcije" otvorene za proširenje rata s Izraelom na libanskom teritoriju.
Piše: Vedran Salvia, 03. studenoga 2023. (Index.hr)
OTKAKO je nakon nezapamćeno brutalnog napada Hamasa 7. listopada, u kojem je ubijeno 1400 Izraelaca i to mahom civila, izbio rat Izraela i Hamasa, često se može čuti teza kako Palestinci uglavnom ne podržavaju Hamas.
"Palestinska država nije Hamas"
Govorio je to i povjesničar Ivo Goldstein u HRT-ovoj emisiji Studio 4: "Palestinska država nije Hamas i palestinski narod nije Hamas." Rekao kako Palestinska oslobodilačka organizacija radi na suživotu i inzistira na projektu dvije države, a Hamas se tome protivi.
"2017. godine provedena je anketa među palestinskim građanima i 70 posto nije podržavalo Hamas", govori Goldstein dodajući da Hamas ima podršku u radikalnim krugovima. Dejan Jović, politolog i profesor na Fakultetu političkih znanosti u Zagrebu, za N1 rekao je da sve manji broj Palestinaca podržava Hamas.
"Zanimljivo je i da ispitivanja javnog mnijenja koja su u Gazi provedena dva tjedna prije ovog događaja pokazuju da je sve manji i manji broj Palestinaca u Gazi podržavao Hamas. Ako pogledamo, 67 posto ljudi nema nimalo ili uglavnom nema povjerenja u Hamas, što su dvije trećine.
Ako malo pogledate i druge podatke, po pitanju trajnog rješenja Izraela i Palestine najveći broj, njih 54 posto, za dvije je države. Dakle, nisu za politiku uništenja Izraela i 73 posto bilo je za mirno rješenje sukoba", rekao je Jović.
"Samo 27 posto Palestinaca odabralo je Hamas kao svoju preferiranu stranku"
Radi se o anketi Arapskog barometra o Zapadnoj obali i Gazi, provedenoj u partnerstvu s Palestinskim centrom za istraživanje politike, a uz potporu Nacionalne zaklade za demokraciju.
Kako donosi Foreign Affairs, anketirano je 790 ispitanika na Zapadnoj obali i 399 u Gazi (intervjui u Gazi dovršeni su 6. listopada). Nalazi istraživanja otkrivaju da su stanovnici Gaze imali vrlo malo povjerenja u svoju vladu koju vodi Hamas.
Upitani da identificiraju količinu povjerenja koje imaju u vlasti Hamasa, većina ispitanika (44 posto) rekla je da uopće nemaju povjerenja, a "nema puno povjerenja" bio je drugi najčešći odgovor, 23 posto. Samo 29 posto stanovnika Gaze izrazilo je ili "veliko" ili "prilično" povjerenje u svoju vladu.
S obzirom na loše mišljenje koje većina stanovnika Gaze ima o svojoj vladi, nije iznenađujuće da se njihovo neodobravanje proteže i na Hamas kao političku stranku. Samo 27 posto ispitanika odabralo je Hamas kao svoju preferiranu stranku, što je nešto manje od udjela koji ima Fatah (30 posto), stranka koju vodi Mahmoud Abbas i koja vlada Zapadnom obalom.
Prema anketi, stanovnici Gaze ne dijele Hamasov cilj eliminacije Izraela. Kada su im predstavljena tri moguća rješenja izraelsko-palestinskog sukoba, većina ispitanika (54 posto) dala je prednost rješenju s dvije države zacrtanom u sporazumima iz Osla iz 1993. godine.
U ovom scenariju, država Palestina bi bila smještena uz državu Izrael, a njihove granice bi se temeljile na de facto granicama koje su postojale prije Šestodnevnog rata 1967. godine.
Sveukupno 73 posto stanovnika Gaze bilo je za mirno rješenje izraelsko-palestinskog sukoba. Uoči Hamasovog napada 7. listopada, samo 20 posto stanovnika Gaze bilo je za vojno rješenje koje bi moglo rezultirati uništenjem države Izrael.
Istraživanje iste organizacije nedavno dalo drugačije rezultate
Postoje istraživanja koja ne daju isti zaključak. Ista ova organizacija provela je istraživanje i 2021., piše AP, te je tada anketa pokazala dramatičan porast palestinske potpore Hamasu. Anketa je pokazala pad potpore predsjedniku Mahmoudu Abbasu, kojeg se u međunarodnoj javnosti smatra partnerom za oživljavanje davno nepostojećeg mirovnog procesa.
Anketa je pokazala da 53 posto Palestinaca vjeruje da je Hamas "najzaslužniji za predstavljanje i vođenje palestinskog naroda", dok samo 14 posto preferira Abbasovu sekularnu stranku Fatah.
Hamas je na vlast došao na izborima
Ova istraživanja, ali i općenito javno mnijenje da Palestinci mahom ne podržavaju Hamas, u određenom su raskoraku sa slikama s propalestinskih prosvjeda iz europskih gradova.
Podsjetimo i da je Hamas na vlast doveo narod, na izborima 2006. godine. Hamas je na tim izborima osvojio 44.45 posto glasova, dok je Fatah osvojio 41.43 posto. Poslije toga izbori više nisu održavani, a Hamas je počeo vladati željeznom rukom.
Diljem svijeta ne vidimo prosvjede palestinske dijaspore protiv Hamasa, nego one koji su protiv rata, odnosno ubijanja Palestinaca od izraelske vojske, kao i one koji su direktno protiv Izraela. Izrael se olako proglašava genocidnom državom, a Izraelci doseljenicima koji ugnjetavaju Palestinu itd., dok se uloga Hamasa uopće ne propitkuje.
Prosvjedi za Palestinu diljem svijeta
Nekoliko prosvjeda za Palestinu se održalo i u Zagrebu. Jedan od prosvjednika, koji se predstavio kao Palestinac kojem je majka Hrvatica, kazao je da Izrael ne želi mir s Arapima, ali i da Europa ne želi priznati genocid nad Palestincima zbog svoje grižnje savjesti i odnosa prema Židovima.
"Ono što smo mi preživjeli za vrijeme rata Palestinci proživljavaju 75 godina. Svijet zbog svoje grižnje savjesti gleda njihovu patnju. Vidimo da žrtve mogu postati agresori. Palestinci nemaju prava, prijeti im zatvaranje i smrt. Nema razlike je li Palestinac vojnik ili novinar", rekao je.
Još sredinom listopada, više stotina građana i Palestinaca koji žive u Bosni i Hercegovini okupilo se u Sarajevu u znak potpore palestinskome narodu. Palestinac Muhammed Hamad rekao je lokalnim medijima kako su se okupili u znak potpore Palestincima i kako bi ukazali na "najgoreg okupatora na svijetu" (Izrael), koji u Gazi uništava sve pred sobom.
"Hod za Palestinu" održao se i u Londonu. Tisuće propalestinskih demonstranata hodale su središtem Londona pozivajući na okončanje izraelskog vojnog djelovanja u Pojasu Gaze
U New Yorku za Palestinu prosvjedovali i Židovi
Prosvjednici su se okupili u blizini križanja Oxford Circus, odakle su pošli prema Downing Streetu, službenoj rezidenciji i uredu britanskog premijera Rishija Sunaka. Mnogi su mahali palestinskim zastavama i nosili natpise "Slobodna Palestina". Prozivali su vlade Velike Britanije i SAD-a zbog njihove podrške Izraelu.
U listopadu je propalestinski skup održan i na pariškom Trgu Republike. Okupilo se oko 15.000 ljudi. Snage reda privele su deset prosvjednika zbog antisemitskih izjava i iscrtavanja grafita na kipu Republike.
U New Yorku su za Palestinu prosvjedovali čak i Židovi. Na odijelima su imali bedževe, a u rukama poruke koje kažu "Židov, ne cionist".
Prosvjedi se, kako smo naveli, održavaju diljem Europe i svijeta, a nas je, dakle, zaintrigirala činjenica da nijedan od prosvjeda nije protiv Hamasa. Dapače, na nekima se Hamas i opravdava, što je u raskoraku s brojnim izvješćima o Palestincima koji se protive režimu Hamasa.
Politolog Obućina: Ako bi obitelj odbacila pomoć Hamasa, ne bi imala kruha
Ovu temu pokušao nam je približiti Vedran Obućina, predsjednik Centra za međureligijski dijalog u Rijeci te doktorski istraživač na Sveučilištu u Regensburgu. Pitali smo ga koliko Palestinaca iz Palestine ne podržava Hamas.
"Ovo je vrlo složeno i teško pitanje. Iz mojih osobnih kontakata s Palestincima poznato mi je da svi redom žele mir. Niti imaju veliku ideju rušenja izraelske države niti podržavaju napade protiv Izraela, ali su srčani u obrani svoga teritorija jer je jedina alternativa rušenje njihove slobode i domova, pa i njihovih života.
Moramo znati da nema druge političke moći u Pojasu Gaze osim Hamasa. On je legalno izabran na palestinskim izborima, iako je potom radio snažno na iskorjenjivanju bilo kakve političke i građanske oporbe. Hamas svim stanovnicima omogućuje osnovne potrebe. Takav socijalni populizam, koji uključuje i osnovnu sigurnost, nije predmet odbacivanja.
Ukoliko bi neka obitelj odbacila pomoć Hamasa, vjerojatno ne bi imala kruha. Na ljestvici životnih potreba pri vrhu su osiguravanje hrane i vode, zdravstvena skrb i sigurnost. Tek potom možemo govoriti o ljudskim pravima i slobodama, uključujući politička prava.
Nažalost, uslijed izraelske blokade, osnovne potrebe su ugrožene. Izrael u potpunosti kontrolira telekomunikacije, vodoopskrbu i električnu energiju, što dovodi do gotovo besmislene situacije u kojoj Izrael kontrolira živote Palestinaca, a Hamas se odupire tome, dok građani konstantno pate.
I to je krajnji rezultat svih ovih desetljeća - dok niti jedna izraelska i palestinska uprava nisu odgovarale za niz zločina, izraelski i palestinski građani redovito pate i snose sve gubitke ovog pogubnog sukoba", govori Obućina.
"Građani Gaze nemaju slobode izraziti svoj otpor Hamasu"
Pitamo ga koliko čvrsto Hamas vlada unutar Gaze i postoji li mogućnost da se pojavi opozicija.
"U samom Pojasu Gaze ljude nije briga za Hamas, Izrael ili bilo što drugo doli za spašavanje vlastitoga života. U proteklim godinama su postojali civilni otpori Hamasu, ali su bili izbačeni ili neutralizirani, što znači da sami građani Gaze nemaju slobode izraziti svoj otpor Hamasu.
S druge strane, Palestinci na Zapadnoj obali, kao i u drugim zemljama, nemaju osobitih simpatija prema Hamasu, ali je teško procijeniti ove stavove jer nema kvalitetnih analiza javnoga mišljenja. Postoje oni koji su emigrirali i protive se Hamasovoj viziji palestinskoga pokreta, a koji su i dalje za palestinsku neovisnost.
Najzad, većina vlada u susjedstvu ne podržava Hamas, a istovremeno gaji dobre odnose s Palestinskom samoupravom, među kojima su vlade Egipta i Jordana, gdje živi velik broj Palestinaca", dodao je.
"Protuhamasovski prosvjedi u islamskim zemljama su opasni"
Odgovorio je i na pitanje zašto se diljem svijeta, na prosvjedima palestinske dijaspore, ne prosvjeduje protiv Hamasa, nego isključivo protiv Izraela:
"Postoji niz proizraelskih prosvjeda, kao i proizraelskih stavova, samo što oni nisu toliko medijski eksponirani. Mislim da je ovdje ključna uloga medija koji nekako više staju na stranu 'potlačenoga', ali ne uviđaju trajnu patnju izraelskoga naroda.
Pokušaj protuhamasovskog prosvjeda u većinski islamskim zemljama je opasan, s obzirom na to da velika većina tih država nema demokratsku tradiciju prosvjeda. Istovremeno, teško je govoriti kako je Izrael u tom području demokratičnosti, s obzirom na to da je njegova vlada donijela odluku kako će bez upozorenja pucati i na vlastite građane (Izraelce) ako stanu protiv odluka vlasti", kaže naš sugovornik.
"No ono što malo tko govori jest da je za kritično promišljanje i demokratičnost potrebno odstupiti od emocija i sagledati cjelokupnu situaciju trezveno. No znate li što se događa nakon toga? Proglašeni ste antisemitom, islamofobom i svim drugim oblicima ideologije buđenja i kulture otkazivanja koji su danas najgori totalitarizam za objektivno i kritično promišljanje.
Bojim se da će svijet ući u novo područje ekstremne polarizacije u kojoj će se ovakve riječi kao što ih ja govorim kažnjavati čak i zatvorom. Na isti način se gleda ovaj sukob, gdje se cjelokupne karijere i međuljudski odnosi procjenjuju prema tome je li netko za Izrael ili Palestinu. Ja sam za mir. A to je valuta koju malo tko cijeni", zaključuje Obućina.
Klasić: Očekujem od muslimana i Arapa širom svijeta da prosvjeduju protiv Hamasa
Povjesničar Hrvoje Klasić komentirao je ovu temu na N1 Televiziji. Ističe da Hamas nije na vlasti u Zapadnoj obali, gdje isto žive Palestinci.
"Žive i u Jordanu, Libanonu... Alternative postoje. Nije život Palestinaca jednak u Gazi ili na Zapadnoj obali. Ta radikalizacija Palestinaca iz Gaze da daju podršku Hamasu je posljedica njihovog položaja.
Meni je žao što nema više protesta s palestinske strane. Kao što mislim da je Netanyahu nešto najgore što se dogodilo Izraelu ikad u političkom smislu, ali Izraelci već godinama prosvjeduju. Očekujem od Palestinaca i Arapa širom svijeta, muslimanskih vjernika, da i oni pokažu podršku miru tako što će prosvjedovati protiv Hamasa i svake radikalizacije koja nikako ne vodi miru", rekao je.
