Zagreb, 9.5.2002.
U Zagrebu je 9. 5. 2002. paralelno sa skupom Žena u crnom i Centra za kulturnu dekontaminaciju u Beogradu, održan okrugli stol pod naslovom ,,Fašizam i neofašizam danas". Okrugli stol organizirala je (uz manju financijsku pomoć Grada Zagreba, koji je za tu prigodu besplatno ustupio dvoranu Tribina Grada Zagreba na Kaptolu). Udruga za istraživanje tranzcije k demokratiji (ToD), a time je ujedno obilježen i Dan pobjede, koji je tradidonalno obilježavan protestnim skupom na Trgu žrtava fašizma. Nakon što je tom trgu god. 2000. vraćeno njegovo ime (Tuđman ga je 1990. bio imenovao Trgom hrvatskih velikana), prošle je godine odlučeno da će se taj datum ubuduće obilježavati na drugi način.Na okruglom stolu okupilo se pedesetak pozvanih aktivista/ica civilnog društva, predstavnika/ca demokratske javnosti i posebno medija (na dnevniku I programa HTV-a skup je dobio iznimno velik publicitet). Okrugli stol vodila je Tanja Tagirov, a govorili su: Bogdan Denić, Mirjana Ferić Vac (voditeljica hrvatske delegacije u Parlamentarnoj skupštini Vijeća Evrope), Pavle Kalinić (član parlamenta, SDP), Marija Lugarić (također članica parlamenta iz iste stranke kao i prethodno dvoje, inače rođena 1978), Zoran Pusić, Bojan Tondčić (novinar Danasa iz Beograda), Marija Perković (novinarka iz Vrbasa, predstavnica Žena u crnom iz Beograda), Anamaria Grunfelder (austrijska feministička teologinja), Nadežda Čačinović, Srđan Dvornik, Stipe Šuvar, Boris Rašeta, Igor Graovac, Zlatko Margetić Tanja Uroda, Jelka Glumičić (Odbor za ljudska prava Karlovac), Nenad Puhovski i Lino Veljak.
Dok je predsjednik ToD-a Bogdan Denić uvodno povezao međunarodnu situaciju (obilježenu i činjenicom da SAD imaju danas najdesniju vladu od početka prošlog stoljeća) s rastom radikalne desnice u Hrvatskoj, Srbiji i Bosni i Hercegovini, Mirjana Ferić Vac se ograničila na analizu desnog ekstremizma u Zapadnoj Evropi, a Pavle Kalinić na kritiku svjetskog kapitala kao odgovornog za nasilje izraelske države u Palestini (što je izazavalo reakciju Nenada Puhovskog, koji im je zamjerio da su prešutjeli lokalne pojave neofašizma, premda su pozvani i plaćeni da brane demokratske vrijednosti od rastuće ksenofobije, rasizma i šovinizma). No, svi drugi govornici/e govorili/e su isključivo ili pretežno o stanju u Hrvatskoj, osim Marije Perković i Bojana Tonačića, koji su kritički izložili pojave desnog ekstremizma u Srbiji, te Anamarija Grunfelder, koja je govorila o vezi između historijskog njemačko-austrijskog nacizma i zbivanja u Hrvatskoj od 1990. godine nadalje. Opasnost od radikalne desnice povezana je, smatraju sudionici rasprave, s odsutnošću političke volje da se napravi jasan rez s proslošću i da se stanovništvo suoči s pitanjem o odgovornosti za zločine koji su počinjeni u ratovima 90. -ih godina. Zajednički nazivnik cjelokupne rasprave jest neophodnost dekontaminacije prostora od zla koje je ovdje dominiralo u 90. -im godinama, kako bi se stekla civilna otpornost društva protiv nasrtaja onih koji bi htjeli revidirati prošlost i reafirmirati ideologiju krvi i tla.
Izveštaj priredio Lino Veljak (Zagreb)
